Zvonimir Furtinger rođen je 12. studenoga 1912. godine u Zagrebu gdje je 1930. godine završio trgovačku školu. Neko je vrijeme studirao povijest i arheologiju, a onda se, za vrijeme ekonomske krize, bavio različitim, često i bizarnim zanimanjima. Bio je tako trgovački putnik, grobar, rudar, svirač i pjevač, kinooperater, statističar, šef reklamnog biroa pa čak i član neke egipatske mađioničarske trupe koja je krstarila po Bliskome istoku. Poslije povratka u Zagreb radio je kao grafički radnik, a zatim postaje suvlasnik rudnika lignita, pa direktor jednoga zagrebačkog kina i na kraju, početkom Drugoga svjetskog rata (zapisano je da je taj svoj prvi “pravi” posao dobio točno na prvi dan rata, 6. travnja 1941. godine), činovnik u takozvanome kartel-birou Jugoslavenskih željezara. Vojnu akademiju polazio je 1942-43. i potom bio domobranski časnik da bi se nakon 1945. posvetio novinarstvu i publicistici. U jesen 1945. dolazi na Radio Zagreb, a tu je opet bio sve i svašta: novinar, režiser, autor i usput muzičar, pjevač, stručnjak za zvukovne efekte, filmski radnik i fotoreporter. Bio je redatelj na II. programu Radio Zagreba od 1945. do 1947. godine, a potom je radio u laboratoriju Radiocentra na tehničkim istraživanjima. Jedan je od pokretača i prvih urednika Radio Sljemena 1953. godine. Tijekom šezdesetih godina pisao je scenarije za prve televizijske serije, a od 1964. do 1979. godine bio je urednik u Dokumentarno-zabavnome programu Radio Zagreba. U to je vrijeme za radio dramatizirao djela svjetske književnosti (preveo je i adaptirao Shakespeareovu Komediju zablude i čak je za nju priredio i glazbene dionice) te napisao i priredio brojne kriminalističke, znanstveno-fantastične i dječje radioigre. Ime mu je zabilježeno čak i u Leksikonu zagonetača (pronađen je njegov Mali konjićev skok objavljen u Zabavnome kutiću zagrebačke Mladosti 1925. godine), a zna se da je jedno vrijeme bio autor popularnih radio-križaljki. Istovremeno, svih je tih godina bio suradnik u raznim listovima i časopisima: Dnevnik, Vjesnik, Narodni list, Večernji list, Studio, Globus, Fokus, Sirius.
Svoj prvi roman, pustolovno-fantastični Crveni duh, napisao je 1926. godine u suradnji sa Stankom Radovanovićem (Radovanović je također poznat kao stripski scenarist pod pseudonimom S. R. Žrnovački!). Roman je izlazio u novinskim svescima i nije ostvario zapaženiji uspjeh kod tadašnje čitalačke publike. Kao Furtingerov ulazak u književnost obično se uzima znanstveno-fantastični roman Dr. Omega osvaja svijet (1938; također sa Stankom Radovanovićem) objavljen u nastavcima u zagrebačkome Dnevniku (ili Zagrebačkome listu, zabilježena su oba podatka!?). Tim romanom zapisao se među pionire znanstvene fantastike u Hrvatskoj. S istim koautorom započeo je i serijalizaciju povijesnoga romana Hrvatska na raskršću, ali okončanje toga projekta prekida početak rata. Otada Furtinger nam u naslijeđe ostavlja četrdesetak novela i pripovijesti, dvanaest romana, monografije o Heinrichu Schliemannu i Karlu Mayu, te, uz već spominjane brojne radiodrame, još i velik broj eseja i feljtona. Više romana napisao je zajedno s Mladenom Bjažićem, neke i pod zajedničkim pseudonimima (B. F. Depolis, Billy Fortuna), a najviše uspjeha postigli su romanom za mladež pod naslovom Zagonetni stroj profesora Kružića (1960), koji je kasnije prerađen i pod novim naslovom Ništa bez Božene objavljen od 1970. do 1986. u čak četiri izdanja. Roman se, kao uostalom i većina Furtingerovih tekstova, odlikuje uzbudljivom i vješto ispričanom fabulom, dinamičnim i duhovitim dijalozima, te individualiziranim likovima. Ostali romani dvojca Bjažić-Furtinger su Osvajač 2 se ne javlja (1959), Svemirska nevjesta (1960; 1977), Tajna stare opeke (1960), Varamunga – tajanstveni grad (1960), Lažni kurir (1963), Mrtvi se vraćaju (1965) i Meksičko sedlo (1984). U najstvaralačkijoj (što se romana tiče!) 1960. godini samostalno je objavio roman Dvorac Falkenhaim. I sam je rabio pseudonime (Ben Hunter, V. Targa i dr.) pod kojima je objavio čitav niz detektivskih romana i priča. Godine 1981. u časopisu Siriusu objavljen je njegov kraći roman pod naslovom Crni Vitez.
Rad na stripu započeo je 1954. godine napisavši scenarij za Neugebauerovoga Neznanca iz svemira koji je objavljen u tadašnjem ilustriranom tjedniku Globusu. Uza sve svoje (ne)redovne poslove (još i propagandista u Interpublicu te dramaturga na crtanome filmu) nastavio je pisati stripske scenarije za njemačkog izdavača Rolfa Kauku iz Münchena (Fix i Fox, Lupo – crni bombarder, Ofir, čarobni grad) od kojih valja izdvojiti strip Damon i Fintias (1955) prema Schillerovoj poemi Jamstvo, te poučno-zabavni serijal Izumi i otkrića(1956). Oba ta projekta likovno je uobličio Jules Radilović.
Godine 1956. započinje Furtingerova suradnja s legendarnim Plavim vjesnikom. Zajedno s Norbertom Neugebauerom, Marcelom Čuklijem i Rudijem Aljinovićem bio je – može se tako reći – “kućni” scenarist popularnoga Plavca. U tandemu s Julesom nastaju tada nezaboravni strip-serijali Kroz minula stoljeća (1956-60), Izviđačke pustolovine (1956-59), Afričke pustolovine (1962-65), Din Kol (1964) i Herlock Sholmes (1966-69) te životopisni stripovi Gospodar električnih sila (1960), Čovjek koji je volio zvijezde (1960). Za uspostavljanje suradnje Furtingera i Radilovića s Plavim vjesnikom svakako je zaslužan tadašnji urednik Plavca Mladen Bjažić s kojim je Furta upravo tih godina najintenzivnije surađivao na cijelom nizu ranije spomenutih romana uspješnica. Bjažić je, naime, nastojao na stranice lista dovesti više stripova domaćih autora i domaće tematike, a upravo je tandem Furtinger-Radilović (znalci i znanci rekli bi Furta-Jules) pokazivao iznimnu sklonost tematici vezanoj uz hrvatske prostore. Posebno u tome kontekstu valja izdvojiti povijesnu sagu Kroz minula stoljeća, koja kroz svojih pet epizoda (Neobičan izlet, Priča o prstenu /Rimljani/, Priča o fibuli /Franci/, Priča o strijeli /Tatari/ i Sjena) obuhvaća razdoblje od dolaska Hrvata na Jadran do provale Tatara u trinaestome stoljeću i predstavlja istinsko remek-djelo hrvatskoga (i svjetskog!) stripa u kojemu se Furtingerovo enciklopedijsko znanje i umijeće umjetničkog oživljavanja suhoparnih povijesnih činjenica savršeno amalgamiraju s Radilovićevom poslovičnom predanošću detaljističkome stripskom crtežu koja podrazumijeva izučavanje izvorne odjeće, scenografije i običaja određenih razdoblja do najsitnijih pojedinosti.
Za Plavi vjesnik napisao je Zvonimir Furtinger još dva stripska scenarija, oba za crtača Žarka Bekera: Pavel Biri (1960) i serijal Zaviša (1960-67). Još za izlaženja Plavca napisao je scenarij za kratak fantastični strip za djecu Hapafor (1966; crtež Jules), a nakon njegova ukidanja još se u nekoliko navrata prihvaćao pisanja scenarija za stripove. Tako su nastali Jaimie McPheeters putuje na istok za Studio (1969), ogledna epizoda Izdajnik serijala Partizani za holandski strip-magazin Eppo (1975), dvije epizode serijala Alexis Montserrat za Naš strip (1984), kao i dvije dodatne epizode serijala Herlock Sholmes (Jedan Artur i još sedam drugih za Strip art 1972. i Čarobna svjetiljka za Cartoonist Profiles 1974), sve u suradnji s Julesom Radilovićem. Njegov
scenarij Sinjski boj realizirao je crtač Stanko Bešlić, a strip je objavljen u Politikinom zabavniku (1985) te u obliku albuma u izdanju Stripforuma (2008).
Već iz samih naslova lako se zamjećuje žanrovska, stilska i tematska raznovrsnost Furtingerova stripskog opusa. Neovisno o žanru ili temi on je uvijek iskazivao jednako umijeće izvrsnim fabulama punim paralelnih radnji, dinamičnih zbivanja, duhovitih i zanimljivih dijaloga i nepredvidljivih obrata. Dakako, on je sam često – svojstveno svim velikanima, a Furtinger kao pisac i stripski scenarist to neosporno jest – znao demistificirati taj proces: “Pisati scenarij za neki strip znači imati u glavi fabulu i kraj, a zatim sjesti za pisaću mašinu i to napisati!”
Zvonimir Furtinger nagrađen je 1982. godine nagradom Sfera za životno djelo na području znanstvene fantastike. Umro je u Zagrebu 22. studenoga 1986. godine.