Vrijeme rata je zlo vrijeme – no kad se u tom tmurnom vremenu pojavi izdanje koje svojim sadržajem unosi vedrinu među djecu i puk, ono postaje dragocjen djelić kulture svakodnevnog življenja.
To je bio slučaj sa Zabavnikom koji je svojim vrhunskim stripovima i raznolikim tekstovnim sadržajem kroz dvije godine Drugoga svjetskog rata, 1943 – 1945, pružao čitateljima zdravu zabavu, širio valove humanizma i optimističke fantazije.
Prve primjerke Zabavnika rotacija Hrvatskog tiskarskog zavoda u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, izbacila je u popodnevnim satima utorka 4. svibnja 1943. Tiskanje je trajalo do duboko u noć, jer je trebalo ‘odvrtjeti’ nakladu od 71.000 primjeraka. Tjednik novinskog formata na osam stranica, s prvom i posljednjom u bojama, s naznačenom cijenom od 6 kuna, kao glavni i odgovorni urednik potpisao je Walter Neugebauer, s adresom uredništva u Gajevoj 28, dok je kao vlasnik potpisan Ustaški nakladni zavod.
Prvi broj Zabavnika nije imao uobičajeni redakciiski uvodnik, ali je i bez njega sve bilo jasno: od ukupno osam stranica, šest ih je bilo ispunjeno stripom, a dvije tekstovnim sadržajem, što je značilo da će priče u slikama i ubuduće biti nosivi sadržaj izdanja. Format lista (31 x 46,5 cm) omogućio je da slike u stripovima, kao i ilustracije budu velike, s detaljima na kojima se može zaustaviti čitateljevo oko, što je pružilo potpunije uživanje u majstorijama Andrije Maurovića i Waltera Neugebauera, autora koji su ponijeli likovnu produkciju Zabavnika. Neugebauer je nastupio s pet stripova komične stilizacije (od kojih dva u nastavcima), Maurović s dva crtana romana realističnog izraza.
Koji su sadržaji obilježili prve brojeve Zabavnika?
Na naslovnoj stranici našao se strip Waltera i Norberta Neugebauera ‘Patuljak Nosko’, zasnovan na klasičnoj priči Wilhelma Hauffa. Sadržaj srodan besmrtnim bajkama o Trnoružici, Pepeljuzi, Čudotvornom grahu, crtačev brat Nobika uspješno je nadogradio popratnim tekstom i dijalozima u rimovanom stihu (što je kao specijalitet razvio u predratnom razdoblju). Crtanju ‘Patuljka Noska’ Walter je pristupio kao svom dotad najambicioznijem zadatku, pa je već s prvim nastavcima najavljeno djelo izvanredne topline i likovnog šarma.
Na unutarnjim stranicama započeta su dva stripa Andrije Maurovića, oba u realističnom, crno-bijelom crtežu. Pustolovni život i putovanja hrvatskih istraživača braće Mirka i Stjepka (Steve) Seljana obrađeni su u stripu ‘Grob u prašumi’. Na osnovi dokumentarnog romana Zlatka Milkovića ‘Braća Seljan’ (izdanje Matice hrvatske), sadržaj stripa pripremio je Franjo Fuis (kao scenarist nije potpisan). Popratni tekst bio je položen ispod okvira pojedinih sličica.
‘Seoba Hrvata’, povijesna priča epskog zamaha, smještena u doba doseljenja Hrvata u današnju postojbinu, s idealiziranim likom glavnog junaka kneza Radoslava, potakla je Maurovića na stvaranje spektakularnih masovnih scena i akcijskih prizora vrhunske izražajnosti. Scenarist S. R. Žrnovački (pseudonim Stanka Radovanovića) vješto je kombinirao povijesne činjenice s elementima brojnih legendi, dopunivši priču epizodama koje su podržavale napetost – tako da su čitatelji pratili strip s nesmanjenim interesom.
U šaljivom stripu ‘Rođak iz kamenog doba’ W. i N. Neugebauera, objavljivanom u nastavcima, prvi su se puta pojavili likovi smušenih profesora Zvrkića i Zbrkića, koji će se kao standardne figure i ubuduće povremeno pojavljivati u geg stripovima. Ovaj put našli su se u prahistoriji, među spiljskim ljudima.
Pod naslovom ‘Juričine pustolovine’ objavljivane su zgode dječaka Jurice i njegova psića Bundaša. Geg strip u jednoj ili dvije pasice predstavljao je ustupak izdavaču (Ustaški nakladni zavod) koji nije bilo moguće izbjeći: kao uvjet za izlaženje Zabavnika prihvaćena je obaveza da junak stripa nosi odoru Ustaške uzdanice ili barem kapu s prepoznatljivim ‘U’. Ustupak režimu sveo se na tu fomalnost, jer su se Juričine zgode isključivo zasnivale na situacijama iz građanskog života, lišene bilo kakvih političkih konotacija.
Već s prvim brojevima Zabavnika čitatelje su osvojile vedre zgode Bimba i Hanzeka – zbog njih su mnogi počinjali čitati Zabavnik od posljednje stranice. Simpatični Neugebauerovi junaci, crnac i bijelac, koji su kao nerazdruživ par započeli stripovsku karijeru u predratnom Mickey stripu, gdje su i ponijeli imena Bimbo Bambus i Jack Jackson, nastavili je u Novom vandrokašu, u Zabavniku su dosegli vrhunac popularnosti. U novu seriju zgoda, smještenu u građanski ambijent, junaci su ušli grafički dotjerani, nanovo oblikovana izgleda, a uz to je Jack, slijedom političkih promjena, u novom režimu ponio ime Hans, odnosno po purgerski Hanzek. U svijesti publike Bimbo i Hanzek preuzeli su ulogu Zabavnikovih maskota.
Na donjoj trećini posljednje stranice lista, isto tako u punom koloru, objavljivan je kratki strip ‘Šic – Mic’, pun luckastih gegova u duhu nekadašnjih ‘slapstick’ nijemih filmskih komedija. Slučaj toga stripa je poseban: crtač Walter Neugebauer preuzeo je lik smušenog Florijana iz popularnog američkog stripa ‘Smokey Stower’, autora Billa Holmana, neznatno ga prilagodivši: u američkom originalu glavni junak Smokey je vatrogasac, a Zabavnikov Florijan je slikar. Također je preuzeta Holmanova stilizacija te pristup u stvaranju šala. Posudba je predstavljala pun pogodak: ‘Šic – Mic’ se zadržao do kraja izlaženja lista, postavši jednim od njegovih zaštitnih znakova.(1)
U drugom broju Zabavnika čitatelje je dočekala još jedna poslastica – početak crtanog romana ‘Atlantida’, nastalog na osnovi istoimene uspješnice francuskog pisca Pierrea Benoita. Romantično-pustolovnu priču s elementima misterija i fantastike, koja odvodi čitatelja u tajnovit svijet izgubljenog grada bijelaca u srcu Sahare, dojmljivim je crtežom obradio Ferdo Bis, akademski slikar, autor više stripova u predratnom Mickey stripu, Mickey strip – Oku i Miki Mišu. Popratni tekst priredio je član Zabavnikova uredništva Marcel Čukli. Strip ‘Atlantida’ koji je Bis imao dovršen otprije, njegov je najbolji no nažalost i posljednji stripovski uradak.(2)
Šarolikom repertoaru stripova Zabavnik je pridružio zanimljive tekstovne priloge, većim dijelom namijenjene odraslijem čitateljstvu. Na drugoj stranici smjenjivale su se dvije vrste sadržaja. U jednom broju stranica je bila posvećena nekoj popularno obrađenoj temi iz svijeta znanosti ili kulture (na pr. ‘Posljednji mamut’, ‘Indijanci nekad i danas’, ‘Od krapinskog pračovjeka i sv. Jurja do Hagenbecka’), da bi u svakom drugom broju stranica poprimila šareni karakter. Na prvom stupcu našao se stalni uvodnik papige Lorre, koja se u vedrom kozerskom tonu obraćala čitateljima. Na stranici su se našle šale iz vječnog vic-repertoara (većinom pripisane junacima Zabavnikovih stripova) , anegdote o filmskim glumcima, tekstovi popularnih šlagera (obavezno iz pera najplodnijeg šlagerskog tekstopisca onog vremena Norberta Neugebauera), zanimljivosti iz znanosti, križaljka i drugo.
Najprivlačnija rubrika ‘Šarene stranice’ bio je ‘Pjesnički kutić Bimba Bambusa’, u kojemu je omiljeni junak stripa objavljivao svoju ‘liriku’. Šaljive stihove u Bimbovu ‘hula-gula’ izričaju kojim je doninirao infinitiv, ležerno je stvarao Nobika Neugebauer, kao europsku anticipaciju ‘otkvačene’ poezije Ogdena Nasha.
Hit prvog godišta Zabavnika bio je avanturistički roman Fra Ma Fua ‘Sin orkana’. Popularni reporter predratnih Novosti, novelist i scenarist stripova Franjo Fuis (tvorac Crnog jahača i Starog Mačka), smjestio je radnju novog romana u egzotične okvire Južnih mora i tamošnji urođenički svijet, poprište nekih svojih ranijih uspješnica. Nastavci romana zauzimali su cijelu pretposljednju stranicu, praćeni Maurovićevim temperamentnim ilustracijama i efektno crtanim naslovom.
S takvom ponudom stripova i tekstova Zabavnik je ispunio prazninu na trzištu te je početna naklada, 71.000 primjeraka, u cijelosti rasprodana. S narednim brojevima (list je u međuvremenu prebacio izlaženje na srijedu) tiraža je ujednačeno rasla, da bi do Uskrsa 1944. u više navrata dostigla vršnu vrijednost – oko 150.000 primjeraka.(3)
Gledano iz današnje perspektive, može se reći da je u neku ruku dobro što 1941. ustaška vlast nije odobrila izlaženje Zabavnika (o ondašnjem razvoju dogadaja opširno je pisano u 6. broju Strip revije). Tada pripremljen i u malom broju primjeraka otisnut probni broj Zabavnika, svojim je relativno skromnim izgledom i sadržajem bio znatno ispod razine kojom je nastupio njegov imenjak iz 1943. Pojavivši se dvije godine nakon nezaživjelog prethodnika, novi je Zabavnik nastao u daleko povoljnijim uvjetima.
Postojala je i prednost subjektivne naravi: predvodnik pothvata Walter Neugebauer, koji je kao likovnjak težio stalnom usavršavanju, u međuvremenu je, radeći za brojna izdanja, dostigao punu autorsku zrelost i definitivno oformio vlastiti izraz, podjednako u stiliziranom i realističnom crtežu, čemu treba pridodati stečeno praktično iskustvo u grafičkom oblikovanju tiskovina. I to se odrazilo na likovnim sadržajima i izgledu novog Zabavnika!
Najzad, dok se čekalo priliku za ponovno pokretanje lista, nije se prestajalo razmišljati o projektu, rađale su se nove zamisli, pripremao se drukčiji repertoar stripova. Širio se krug potencijalnih suradnika, tako da se – za razliku od prethodnog pokušaja – u novi pothvat ušlo s ambicioznijim pristupom i bez improvizacija.
Mala skupina kreativnih i entuzijastički raspoloženih mladih Ijudi, koji su s jasnom vizijom, promišljenim odabirom sadržaja i znalačkim korištenjem mogućnosti četverobojnog ‘olovnog’ tiska stvarali Zabavnik, osigurali su listu ne samo tiražni uspjeh, nego i ugled vrhunskog izdanja te vrste – nezaobilaznu činjenicu u povijesti popularne kulture na ovim prostorima.
Pojavivši se u ratnom vremenu, općenito nesklonom takvim pothvatima, kad su listovi sa stripom postojali u malom broju zaraćenih i neutralnih zemalja, Zabavnik je gotovo u cijelosti bio izvorni proizvod, usmjerivši se na radove domaćih autora stripova, novinara i pisaca zabavne lektire. Time je uspješno nastavio tradiciju domaćeg stvaralaštva koje se u predratnom razdoblju razvijalo na stranicama Oka, Mickey stripa, Veselog vandrokaša, Mickey strip – Oka.
Za razliku od spomenutih tjednika koji su izlazili u manjem (časopisnom) formatu, Zabavnik se okrenuo formatu novina: kreator izdanja Walter Neugebauer odlučio se za model nedjeljnih ‘comics’ priloga u američkim novinama, koji se uvriježio još početkom dvadesetog stoljeća, a tridesetih su ga godina s uspjehom primijenili mnogi zabavni tjednici u Europi (pored ostalih Le Journal de Mickey, Robinson, l’Avventuroso, Audace, Politikin zabavnik, Corriere dei Piccoli).
Formom i sadržajem Zabavnik je stvoren po mjeri svog vremena (takvim ga i treba prosuđivati), pa je većinu stripova objavljivao u nastavcina – što je tada bio (i bit će još zadugo) u svijetu uobičajen način objavljivanja. Naviknuta na ritam od jedne stranice tjedno, publika je očekivala nastavke s određenom znatiželjom i općenito ih je čitala s većom pozornošću nego što se čitaju stranice kompletnih stripova.
U tjednu izmedu jednog i drugog broja lista, strip se nerijetko pročitao još jednom, a slike su se pritom pomnije razgledale – što je u slučaju dobrog stripa pridonijelo intenzivnijem doživljaju.
Činjenicom da je u Zabavniku bilo mjesta za ograničen broj stripova, nametnut je zahtjevniji kriterij njihova odabira: tražili su se naslovi koji će žanrovski, temom, a osobito sadržajnom i likovnom kvalitetom privlačiti i zadržati čitatelje. Zbog toga su se u Zabavnikovu autorskom timu našli vodeći stvaraoci domaćeg stripa, po prvi puta svi zajedno na stranicama jednog lista (viribus unitis – kako je netko prokomentirao tu činjenicu): uz Waltera i Norberta Neugebauera, koji su s Marcelom Čuklijem činili jezgru redakcije, našli su se Maurović i Bis, upisivač tekstova Bjelski, scenaristi Fuis i Radovanović – Žrnovački (ovaj posljednji iskazao se kao koautor kultnog SF romana ‘Majstor Omega osvaja svijet’, napisanog 1940. sa Zvonimirom Furtingerom; obojica su započeli i roman o knezu Radoslavu – iz kojega će proisteći scenarij poznatog stripa).
[1] U višekratnim sasretima s Walterom Neugebauerom, autor ovog prikaza nikad se nije sjetio da ga pita za razlog ‘posudbe’ (zbog čega se i danas duboko kaje). Preostaju samo nagađanja… (Inače, valja spomenuti da su slične posudbe bile vrlo česte u predratnom jugoslavenskom stripu: i zagrebački i beogradski autori izradili su velik broj stripova s likovima Mickeyja Mousea, Paje Patka, Popaja, trojice ugursuza i drugih inozemnih junaka.)
[2] Budući da je autor nacrtao strip bez prethodno napisanog scenarija, izravno prenoseći u slike pojedine partije Benoitova romana, Čukli je pisao dijaloge uporedujući crteže s tekstom iz knjige (prijevod objavljen 1921, u izdanju zagrebačke Zabavne biblioteke)
[3] Neko vrijeme razmišljalo se o doštampavanju ranijih rasprodanih brojeva Zabavnika, radi zadovoljavanja naknadne potražnje, ali se od toga moralo odustati iz tehničkih razloga.
Rudi Aljinović
prvi put objavljeno u 7. broju Strip revije, listopad 2011.