Rečeno je da je od prvih brojeva Zabavnik dio prostora posvetio raznolikim tekstovnim prilozima, pretežno usmjerenima na odrasliju publiku. Po recepturi uobičajenoj u većini sličnih izdanja u predratnom razdoblju (u svijetu i kod nas), čitateljima je prije svega trebalo pružiti zanimljiv roman u nastavcima. Tako je nakon Fra Ma Fuovog ‘Sina orkana’ uslijedio kriminalistički roman ‘Sjena’, pun misterioznih zbivanja u nekom ladanjskom dvorcu i zloglasnim pariškim četvrtima. Roman su anonimno pripremili Čukli i N. Neugebauer, prema motivima iz strane popularne literature.
Na ograničenom prostoru još se našlo mjesta za poneku novelu pustolovnog sadržaja, putopisnu reportažu, prikaz kakva historijskog događaja i slično. Mogućnost za objavljivanje većeg broja tekstova, zanimljivih širem spektru čitatelja, ukazala se tek spajanjem Zabavnika s tjednikom Za Vas.
Padom Italije, u sastav NDH ponovno su ušli oduzeti dijelovi Dalmacije, Primorja i Gorskog kotara (iako se na njima ubrzo rasporedila njemačka vojska) pa je vlast odlučila iskoristiti novonastalo stanje da podigne raspoloženje stanovništva i vrati prilično poljuljano povjerenje u državu (velik dio njenog prostora u to je vrijeme bio pod nadzorom partizanske vojske, dok je u gradovima, unatoč ustaškoj represiji, djelovao snažan antifašistički pokret).
Dotle su se već bili iskazali pozitivni učinci povratka stripa na javnu scenu i liberalnijeg odnosa vlasti prema zabavnom tisku, što je navelo izdavača da pokrene još jedan list s pretežno ‘mirnodopskim’ sadržajem. Tiskan u novinskom formatu na osam stranica, zamišljen kao neka vrst obiteljskog zabavnika, Za Vas je bio uređivan po formuli ‘za svakoga ponešto’.
Donosio je novele (ljubavne i pustolovne), roman u nastavcima, razgovore s poznatima iz umjetničkog i sportskog svijeta, napise s temama iz nacionalne prošlosti (najzastupljeniji su bili tekstovi o pomorskoj tradiciji Hrvata), grafološku rubriku, stranicu za mladež, enigmatiku, humor – sve do savjeta za kućanstvo, modu i brigu o novorođenčadi.
Kao odgovorni urednik list je u prvo vrijeme potpisivao Marcel Čukli, od 11. broja nadalje Viktor Anton Duišin. U stvari, obje su redakcije u neku ruku djelovale zajednički, povezane prostorom i većim brojem suradnika. Nije bilo mnogo izgleda da će se uz takvo sadržajno šarenilo na relativno skromnom prostoru, Za Vas u dogledno vrijeme razviti u tiražno uspješnu novinu – tim više što su ga pritiskale objektivno teške ratne prilike. Zato je Uprava zabavnih listova donijela odluku da se nakon 18. broja Za Vas spoji sa Zabavnikom.
Tako je 26. siječnja 1944. zaglavlju redovitog broja Zabavnika – 38 – pridodan naziv Za Vas, što je popraćeno slijedećim priopćenjem: ‘Našim čitateljima – Zbog štednje električne struje i poteškoća u dobavi papira, odsad će Zabavnik i Za Vas izlaziti zajedno svake srijede na 12 stranica.’ Od tog broja Zabavnik je kao glavni urednik potpisivao Viktor Anton Duišin. Pritom je zadržao poziciju ravnatelja Ustaškog nakladnog zavoda. Uz ime Waltera Neugebauera već je neko vrijeme (od broja 28) stajala naznaka ‘umjetničko i tehničko vodstvo’.(1)
Dvojni naslov koji se protegnuo kroz četiri broja, otisnut jarkocrvenim (Zabavnik) i modrim slovima (Za vas), grafički je djelovao vrlo efektno, no mnogo veći učinak ostvaren je ‘podebljanjem’ Zabavnika: sa četiri stranice više, list je mogao povećati količinu tekstovnih priloga.
Dakako, u prošireni prostor prenesene su uglavnom one vrste sadržaja koje su odgovarale karakteru Zabavnika. Tako su zainteresirani mogli i nadalje pratiti nastavke pustolovnog romana ‘Tajna jezera Lo-Mitsa’ (s podnaslovom ‘Izgubljena država bijelaca u srcu Afrike’)’(2) serijal ‘Priče s mora’ (o slavnim moreplovcima, istraživačima, gusarskim i piratskim poglavicama) ili ‘Pustolovine Milana i Branke’ (pričice o doživljajima dvoje mladih avanturista). Osiguran je prostor za jednu do dvije novele, humoresku, kozeriju, a napose za brojne popularno obrađene teme s raznih područja znanosti i opće kulture.
Odrasliju mladež privlačile su povijesne crtice iz pera jednog od najmarljivijih Zabavnikovih suradnika, S. R. Žrnovačkog (Radovanovića). Bilo ih je u svakom broju, širokim rasponom naslova doticale su prošlost pojedinih hrvatskih krajeva i naselja, životopise znamenitih ličnosti iz nacionalne povijesti i kulture, događaje koji se ne zaboravljaju. (Na primjer: Odakle ime gradu Splitu – Najstrašniji dan dubrovačke povijesti – Stari Osijek – O Hrvatima izvan domovine – O starim tvrđavama – Klis – Kuga u Šibeniku – Junak iz Like, pop Marko Mesić – Faust Vrančić – Juraj Dobrila – Sidonija Rubido i Milka Trnina – Vlaho Bukovac). Poput stripova o seobi Hrvata i kralju Tomislavu, kojima je Žrnovački bio scenaristom, i ti su naslovi objavljivani s namjerom da djeluju u pozitivno-patriotskom duhu.
Poznati zagrebački obrtnik, limar Viktor Kučinić, koji je kao povjesničar – amater često izvlačio na svjetlo dana zanimljive priče iz prošlosti, pisao je u Zabavniku o ‘coprnicama’ s Kleka, o starim purgerskim gostionicama i sudbinama nekadašnjih zagrebačkih glazbenika.
Jedan od onih Zabavnikovih suradnika koji su za javnost ostajali anonimni, jer se nisu potpisivali, bio je Fedor Hanžeković, budući filmski redatelj. Pripremao je tekstove o stranim zemljama i narodima, njihovoj kulturi i običajima (ispomagao se građom iz National Geographica i sličnih publikacija na stranim jezicima). Materijale te vrste pripremao je i V. A. Duišin.
Novele lakših, zabavnih žanrova također su pisali Norbert Neugebauer, Viktor A. Duišin, Dragica Šutej, Mladen Chudoba i još neki autori, među njima Ivan Raos – potpisivao se pseudonimom Iris. Usporedo s izvornim radovima domaćih suradnika, objavljivani su prijevodi odnosno prerade novelističkih tekstova iz stranih izvora (pretežno francuskih, engleskih, američkih, nešto rjede španjolskih), koji su odvodili čitatelje u daleke egzotične krajeve ili na ulice svjetskih metropola.
Ugodno iznenađenje predstavljalo je uvođenje ‘Zagorkine stranice’. Omiljena pučka spisateljica, autorica ‘Gričke vještice’, ‘Republikanaca’ i niza drugih romana, prva profesionalna novinarka s ovih prostora i junakinja mnogih domoljubnih akcija Marija Jurić – Zagorka, pridružila se ekipi Zabavnikovih suradnika u kolovozu 1944. Uređivanje stranice naslovljene svojim imenom popratila je napomenom: ‘Čitatelji su mi uvijek bili jedini prijatelji, jedina moja obitelj. I to upravo neviđena obitelj, jer me već 45 godina stalno hrani i brani i još nikad nije rekla: Već bi se jednom slobodno iz kuće maknula na onaj svijet!’
U svakom broju Zagorka je punila stranicu šarolikim prilozima – listićima iz stare novinarske bilježnice, sličicama iz suvremenog života, ‘zagrebačkim kipcima’, humoreskom, kraćom reportažom itd. (Nekoliko nasumce izabranih naslova: Kako sam bila muškarac – Ljubav i lopta – Kakva je voda u Zagrebu – Bolji gospodin – Frajlica razbojnik – Kako sam postala kradljivka).
Osigurati kvalitetnu vanjsku suradnju nije bila stvar samo dobre organizacije, nego i materijalnih mogućnosti. Zahvaljujući visokoj nakladi, Zabavnik je ostvarivao relativno dobar prihod, što je omogućilo primjereno nagrađivanje suradnika.
Jedan kozerski osvrt na aktualna zbivanja u književnom i umjetničkom životu Zagreba, objavljen u ilustriranom časopisu Pokret, izravno potvrduje tu činjenicu: ‘Zabavnik, ne, ne čudite se, radi se baš o onom dječjem listiću tankoglasih blizanaca Neugebauera’, piše autor kozerije Mefisto, ‘dakle taj vam Zabavnik plaća najviše honorare na ovom našem čednom zagrebačkom tlu.’(4)
Kao podstrek domaćim piscima, u prvom redu početnicima, Zabavnik sredinom 1944. raspisuje natječaj za dvanaest najboljih novela. Uz napomenu da se radovi šalju anonimno, naglašava se da ‘u prvom redu dolaze u obzir novele čiji će sadržaj biti uzet iz našeg hrvatskog života, a osim toga biti odgojne naravi’. Tročlanu porotu činit će prof. dr. Ivan Esih, književnik i savjetnik ministra prosvjete, prof. Vinko Nikolić, član Društva hrvatskih književnika i Ustaškog nakladnog zavoda, prof. Ante Nizeteo, književnik i član Matice hrvatske.(5)
Među dvanaestoro nagrađenih čije su novele redom objavljene u narednim brojevima Zabavnika, našla su se imena Lidije Grilec (pričom ‘Pule’ osvojila drugu nagradu), Ivana Raosa (treća nagrada za priču ‘Neretvanska gusarka’), Milivoja Slavičeka, Svevlada Slamniga, Norberta Neugebauera, dra Vinka Dorčića, Krešimira Golika.(6)
Zasluga je Waltera Neugebauera što je Zabavnik sve vrijeme izlaženja zadržao svjež grafički izgled. Vodio je brigu o uravnoteženom učinku crno-bijelih i koloriranih stranica, brinuo se, koliko je bilo u njegovoj moći, za poklapanje ‘pasera’ i čistoću otisaka, uz to je svako malo unosio u list sitne grafičke i likovne inovacije (neki ih u prvi mah ne bi ni zamijetili, no ipak su pridonosile povoljnom dojmu).
Jednom je to bila sjenka dodana slovima u zaglavlju lista, drugi put karikaturalna vinjeta uz neki članak, crtani naslov novog stripa ili tekstovnog serijala, ilustracija hrabro ‘raspaljena’ preko nekoliko stupaca itd. Pazio je na uredan upis teksta u stripove (kad je kaligraf-majstora Bjelskog bolest nakratko udaljila od radnog stola, dao je da se u oblačiće lijepi tipografski složen tekst). Osobito je vodio računa da se ilustracija zadrži na kvalitetnoj razini.
Do odlaska iz Zagreba ilustracijom je dominirao Maurović (upravo se u Zabavniku obnovila dugotrajna suradnja tandema Zagorka – Maurović, započeta još dvadesetih godina). Zatim se ilustriranja sve više prihvaćao sam Walter (tu je sasvim učvrstio svoju likovnu maniru), a istodobno je tražio nove snage.
Ubrzo se kao zahvalan suradnik afirmirao Čedomil Bachrach: rutinskim realističnim crtežom pratio je novelete i magazinske priloge. Uz rad na stripu, ilustracijom se sve više angažirao Kinert (osobito potkraj 1944. i prvih mjeseci 1945.). Nekoliko crteža objavili su Vladimir Delač i Vjekoslav Radilović (stariji brat Julesa Radilovića). Razumljivo, prevedene tekstove često su pratile ilustracije preuzete iz originala.
Iako su prilike bile daleko od mirnodopskih, nisu izostali pokušaji da se proširi Zabavnikov tržišni program. Uoći Božića 1943. tiskane su dvije knjižice stripova braće Neugebauer, premijerno objavljenih u predratnom tisku – ‘Prvi među zadnjima’ i ‘Obijesni pjetlić – Tri lijenčine’. Obje su rasprodane prekonoć. Podjednako uspješno tekla je prodaja pocakljenih keramičkih figurica Bimba i Hanzeka, izrađivanih u jednoj zagrebačkoj manufakturnoj radionici. Patuljak Nosko sa svojom guskom Mimi te Bimbo i Hanzek pojavili su se i u reljefnoj izvedbi u drvu: u sporazumu sa Zabavnikom stavio ih je na tržište jedan obrtnik drvotokar. Uz 100. broj lista izdana je serija od četiri ‘Bimbo – dopisnice’ s likovima Bimba, Hanzeka, malog Dade i poštara Zekana u boji. (Tako je Dado s kiticom cvijeća želio ‘od sjca sve najboje!’, dok je Bimbo, udarajući po metli kao po gitari, pjevao ‘Nek ta pjesma k tebi letit, da se mene ti sad sjetit!’).
[1] Po kazivanju Zabavnikovih suradnika (stalnih ili povremenih) s kojima je autor ovog pregleda tijekom godina dolazio u kontakt (Marcel Čukli, Čedomil Bachrach, Dragan Težak, Fedor Hanžeković i dr.), Walter je i nadalje bio središnja os uredništva. Kao ravnatelj Zavoda i glavni
urednik, Duišin se više posvetio organizacijskim pitanjima (kontaktiranje sa cenzurom, ugovaranje vanjske suradnje, natječaji itd.), a uređivanje tekstovnih priloga dijelio je s N. Neugebauerom i Čuklijem.
[2] Tekstu je pridodan kratak sadržaj prošlih nastavaka; na isti način popraćen je nastavak Zabavnikova romana ‘Sjena’ – čime je publici olakšano čitanje obaju romana.
[3] Inače, mnogi stari Zagrepčani, ondašnji čitatelji Zabavnika, pamte njegovu sentimentalnu reportažu ‘Vječni Indijanci’ – o dječačkim ratovima na sjevernim obroncima grada.
[4] Citat iz ovećeg napisa ‘Mefistov umjetnički Ku-klux-klan’ (Pokret br. 64, prosinac 1944.); spomenuti pasus pratila je vinjeta koja prikazuje kako iz Zabavnika cure novčanice.
[5] Raspisivanjem natječaja Zabavnik se uključio u poticanje domaćeg literarnog stvaralaštva kao dijela kulturne politike NDH, koja se, uz ostalo, izrazila velikim brojem knjiga u izdanju HIBZ-a (Hrvatski izdavalački i bibliografski zavod) i drugih izdavača, kulturnim prilozima u dnevnim i tjednim listovima, časopisima Hrvatska revija, Vienac i dr. Natječajem su bile predviđene novčane nagrade
(prva – 20.000 kn, druga – 10.000 kn i deset trećih po 5.000 kn). Prva nagrada nije dodijeljena, jer su članovi porote jednoglasno zaključili ‘da prispjele novele ne odgovaraju ni u umjetničkom ni u
sadržajnom pogledu postavljenim uvjetima’. Umjesto toga uveden je iznos druge nagrade (15.000 kn), a između ostalih nagrađenih rukopisa (sa po 5.000 kn), jedan je izdvojen za treću nagradu (10.000 kn).
[6] Domobranski dočasnik Krešo Golik zacijelo nije slutio da će mu se sudjelovanje u Zabavnikovu književnom natječaju jednog dana uzeti za zlo. Nakon što je u poslijeratnim godinama uspješno
započeo karijeru filmskog redatelja i snimio dva igrana filma, saznalo se za nekoliko njegovih tekstova objavljenih u endehaškim listovima, zbog čega su ga komunistički dušebrižnici stavili na led. Prošlo je desetak godina prije nego što mu je ponovo dopušteno režirati. (Za one koji možda ne znaju: Golik je redatelj filmske komedije ‘Tko pjeva zlo ne misli’ i TV serije ‘Gruntovčani’.).
Rudi Aljinović
prvi put objavljeno u 7. broju Strip revije, listopad 2011.