Koprive su u ranu povijest hrvatskog stripa unijele u rujnu 1929. lik gospodina Alfonza, građanina u elegantnom odijelu, krupne okrugle glave i naglašenih obrva, s cigarom kao oznakom svog društvenog statusa. Njegovi doživljaji prezentirani u strip-šalama od šest slika bili su namijenjeni odraslima (dok su male čitatelje i nadalje zabavljali Maks i Maksić). Autor stripa, svestrani Slavko Vereš, stažom najdugovječniji a učinkovitošću najplodniji suradnik u povijesti Kopriva, nizao je Alfonzove zgode u neujednačenom tematskom rasponu – od satiričkih reakcija na društveni moral i životne probleme, do gegova u stilu nijemih komičnih filmova. Tako u jdnom broju čitatelji vide Alfonza kao hohštaplera koji na lak način stječe društveni ugled, drugi ga put brine kako će se opskrbiti za zimu (vrijeme je svjetske ekonomske krize!), da bi u nekom od narednih brojeva padao na poledici ili se chaplinovski borio s kišobranovim kojega izvrće vjetar…

Upravo je nedostatak čvrste žanrovske orijentacije bio velika mana tog crtački veoma uspjelog karikaturalnog stripa s čvrsto oblikovanim glavnim likom, što je vjerojatno jedan od razloga da se nije duže održao: prestao je izlaziti nakon četiri mjeseca.

(Inače, i prije i poslije toga u Koprivama se znala pojaviti poneka Verešova strip-šala namijenjena djeci, katkad odraslima, što govori o autorovoj sklonosti tom izrazu, pa je šteta što se nije više orijentirao na strip.)

Rudi Aljinović
objavljeno u 1. broju Strip revije, rujan 2009.