Peanuts, Lady S, Kulinarski klub, Kroz minula stoljeća, Priča o uspjehu, Gladijator Pegula i Nježni

NEOKALJAN UŽITAK ČITANJA ili Zagor za odrasle – Krleža za sitnu djecu!

Posljednjih desetljeća strip je postao predmetom kulturnog diginiteta. Dogodila se demokratizacija „Ukusa“. Više ni ohola elitistička pera ne mogu olako strip vjenčati s masovnom likovnom banalnošću. Nitko ozbiljan ljubitelje stripa, samo zato što vole strip, ne smatra masom kulturnih maloljetnika, nesposobnih da se usmjere ispravnim vrijednostima. Štoviše, sami likovni umjetnici, povjesničari i teoretičari umjetnosti poštuju i uvažavaju činjenicu da je za strip potrebno likovnog znanja, kreativnog osjećaja, vješte ruke, duhovne maštovitosti, bar toliko koliko i za štafelajno slikarstvo, ilustraciju i grafiku. Kvalitetni i traženi autori stripa primjereno su nagrađeni za svoje stripove, ponekad bolje od svojih kolega slikara. Takvih je, srećom, uvijek bilo i kod nas.
Sve ono što je nekad, na gospodski način, bilo smatrano „prezrenom literaturom za djecu, lijenu mladež i starije infantilce“, do danas se već toliko uozbiljilo i usavršilo da je čak i u razmjerima svoje masovnosti postalo umjetnička vrijednost.
Strip je danas jako dobra stvar! Ponajprije, nije više stvar intelektualističke koketerije priznati zanimanje za strip, jer nema straha od gubitka superiornog duhovnoga statusa. Tako se danas i odrasli ljudi, pogotovo oni koji se
pušu da su intelektualci, mogu tu i tamo pohvaliti kako čitaju stripove, jer ih to, navodno, razgaljuje i odmara nakon njihovog teškog posla.
S druge strane strip je ušao i u nastavni kurikulum, pa se već dugo ne skriva ispod klupe, izvučen je na javu, upotrebljava se kao nastavno sredstvo, stavljen je na katedru uz ozbiljnu školsku literaturu. Stripovi su stavljeni uz
bok Krleži, Marinkoviću, Ujeviću, Cesariću,…
Umjetnička vrijednost ima svoju cijenu, jer trgovci su zavladali i stripom kao i svime drugim lijepim. Albumi na policama knjižara skuplji su i od najcjenjenijih književnih djela. Strip dobavljiv po cijeni „espressa“ smatra se lakim štivom, a ako košta kao solidne tenisice onda ima visoku, čak kolekcionarsku vrijednost. Nažalost, danas za užitak u stripovima treba puno više novca nego nekada mom naraštaju. Čak i cijena izdanja Zagora u usporedbi s cijenama Zlatne serije narasla je kao „švicarac“. Eto, zbog toga smo zahvalni partnerstvu s Večernjim listom koji je omogućio da strip bude opet „liber pauperum“. U protivnom imali bi tržište na kojem ni dvjesto ljubitelja ne može kupiti pristojan strip.

Uživajte i dalje u lakom slikovnom štivu za čas kratiti do sljedećeg mjeseca!

Mladen Novaković

Sadržaj