Na istoj strani, Srce Juliet Jones, Jelenko Kamenko, Kralj grizzlyja, Ofir, tajanstveni grad, Trial Version, Bolto, Djevojka s mobitelom, Emil, Vekovnici, Zemlja obećana, Shakti

Otkad je postao činjenicom hrvatske kulture strip je izgubio masovnu popularnost u našoj sredini. Danas su koliko-toliko redovitiji čitatelji osnovnoškolci (Disneyjeva produkcija, Garfield), zagriženi kolekcionari (Bonellijeva produkcija, Alan Ford) i skupina starijih nostalgičara koji su se u mladosti „navukli“ na strip (oni nestrpljivo čekaju pojavu kakva pretiska nekog starog majstora). S druge strane imamo relativno obilje strip izdanja na kioscima, u knjižarama i u nekoliko specijaliziranih striparnica. Nikad u prošlosti nije bilo toliko festivala, salona, izložbi i drugih događanja u vezi sa stripom ni u Hrvatskoj, niti u regiji. Danas je na tržištu stripa i značajan broj nakladnika koji objavljuju poveći broj raznovrsnih strip izdanja, naravno, uz uobičajenu izdavačku jadikovku o slabom interesu i prodaji.

Uz sve svojstvene kulturne i umjetničke vrijednosti, strip je u biti zabavno štivo za masovnu distribuciju, pa zašto su u cijelom tom sustavu čitatelji/potrošači postali najmanje važni? Dobivši umjetnički i kulturni legitimitet, strip kao da je izgubio masovnu popularnost kakvu je uživao u prošlosti. Uočavamo još jedan paradoks našeg vremena i modernih tendencija. Kao i svaka druga umjetnička forma i strip ima cijeli spektar vrijednosti, od umjetnički vrijednih dijela do površnih nevještih crtarija. U vrijeme dok je strip stjecao svoj umjetnički legitimitet najpopularniji stripovi su bili ujedno i najkvalitetniji, stvarali su ih najbolji strip autori koji su uživali zvjezdani status, a njihova vrlo omiljena djela danas se smatraju vrijednom svjetskom ili nacionalnom umjetničkom baštinom. Danas, upravo suprotno, najpopularniji stripovi su u pravilu narativno-likovna neinventivna konfekcija. Riječ je o cijelim serijalima stereotipnih priča, ponekad solidno, a najčešće, ipak, nevješto nacrtanima, koji su trgovačkom umješnošću pretvoreni u ultimativno kolekcionarsko blago.

Stripovi nisu više masovno dostupni, jer većina potencijalnih čitatelja mora racionalno trošiti sredstva za očuvanje osnovnog životnog standarda, ima drugačije prioritete i nije spremna plaćati nerijetko preskupe izdavačke ili trgovačke egzibicije. Moderna tehnologija omogućila je ambicioznijem ljubitelju stripa da i sam bude nakladnik, dakako i urednik, koji primarno objavljuje svoje preferencije bez obzira na tržišne želje i očekivanja. Neatraktivna izdanja slabašnog tržišnog potencijala preskupa su i nezanimljiva za masovnu distribuciju pa ih kupuju kolekcionari, rijetki ljubitelji pojedinog serijala ili junaka, te državne i gradske institucije za narodne knjižnice.

Stripu u Hrvatskoj nedostaje stripovska atmosfera, bolja dostupnost izdanja i atraktivnije osmišljena događanja u vezi sa stripom. Mladež i srednja dob već u osmogodišnjoj školi izgubi interes za stripom (osim okorjelih ljubitelja) i kao čitatelji preostanu samo najmlađi koji kroz strip uče čitati i najstariji koji se vraćaju staroj strasti iz svoje mladosti. Kod te, za strip izgubljene skupine mora se održati potreba za stripom, samo tako će porasti i njegova popularnost i čitanost.

Čitatelji moraju biti značajniji od nakladnika, distributera, trgovaca, pa i od autora. Na tržištu moraju biti raznovrsni, kvalitetno i likovno kompetentno crtani stripovi s izvornim dobrim pričama, pa će i hrvatska strip scena atmosferom nalikovati francuskom, belgijskom, talijanskom ili američkom stripu.

Strip revija nastavlja davati svoj obol tom cilju, pa će čitatelj i u ovom broju naći obilje kvalitetnih stripova i zanimljivog štiva.

Nastavlja se…

Mladen Novaković

Sadržaj