U umjetničkoj biografiji slikara i grafičara Alberta Kinerta postoji manje poznato poglavlje: u studentskim danima, sredinom četrdesetih godina prošlog stoljeća, uza sve ostalo radio je i stripove, pridodavši baštini hrvatske priče u slikama nekoliko autentičnih likovnih ostvarenja.
Nažalost, taj segment njegova rada nastajao je u turbulentnom vremenu potkraj Drugoga svjetskog rata i neposredno po njegovu završetku, tako da veći broj naslova što su izlazili u nastavcima u pojedinim listovima nije priveden kraju, dok je neke stripove preuzeo ‘u hodu’, nastavivši rad drugih ilustratora.*
Stoga je pomalo bizaran podatak da je iz njegova stripovskog opusa (autorski se angažirao na ukupno jedanaest projekata koji su ušli u tisak) moguće izdvojiti samo četiri u cijelosti objavljena naslova, samo četiri stripa započeta i dovršena njegovom rukom.
No iole pažljiv pogled na stranice Kinertovih stripova, bilo da je riječ o nekoj dovršenoj priči ili o ‘torzu’, otkriva nam da je riječ o vrsnom crtaču, umjetniku izrazite autorske individualnosti, koji nije mnogo mario za žanrovske kanone komercijalnog stripa, nego se prepuštao spontanom izrazu. Ukratko: stripom stvaranim u studentskim danima naznačio je neke osobine koje će obilježiti njegovo ukupno likovno stvaralaštvo.
Albert Kinert, pripadnik prve slikarske generacije koja je stasala i ušla u javni život nakon velikog svjetskog rata, rodio se 1919. u Vinkovcima, u radničkoj obitelji. S devet godina preselio se u Zagreb, gdje je završio osnovnu školu i dva razreda niže gimnazije (današnji peti i šesti osnovne) te počeo učiti pismoslikarski zanat. Nekoliko je godina proveo kao radnik, izdržavajući se raznim poslovima, a 1939. položio je prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti.
Već u vrijeme studija, gdje su mu profesori bili Krsto Hegedušić, Omer Mujadžić, Marino Tartaglia, Ljubo Babić i Tomislav Krizman, iskazao je naročitu sklonost crtežu i klasičnim tehnikama grafičkog umnožavanja (linorez, bakrorez, suha igla), što će ga u praktičnom životu dobrim dijelom usmjeriti prema ilustraciji, opremi knjiga i drugim vidovima primijenjene umjetnosti.
Diplomirao je 1946. Narednih se godina iskazao kao akvarelist, slikar ulja i gvaševa, okušao se i skulpturom, no u njegovom umjetničkom radu prevladao je onaj primarni interes za grafiku. Brojnim grafičkim mapama, izložbama u zemlji i inozemstvu te pedagoškim radom na akademiji gdje je bio profesor i voditelj specijalnog odjela za grafiku, uvrstio se među značajna imena naše suvremene likovne umjetnosti. Umro je 1987. u Zagrebu.
Prvu mapu grafike (‘40 litografija’, s predgovorom profesora Ljube Babića, umnoženu u deset primjeraka) izdao je još kao student četvrte godine, kada je debitirao i kao autor stripova. Koliko iz egzistencijalne potrebe, toliko i zbog kreativnog izazova, htijući se okušati kao pripovjedač u jednoj izrazito popularnoj likovnoj formi, prihvatio je poziv uredništva ilustriranog časopisa Pokret da izradi crtani roman u nastavcima.
Bila je ratna godina 1944, u međuvremenu se u kulturnoj politici NDH, iako i nadalje usmjeravanoj diktaturom ‘novog poretka’, promijenilo gledanje na strip; dopušten mu je povratak na stranice ilustriranih i zabavnih tiskovina. Tako je u Pokretu počela izlaziti slikovna obrada znanstvenofantastične pripovijesti Jacka Londona ‘Crvena kuga’, smještene u daleku budućnost, u godinu 2450. u kojoj je strahovita pošast uništila civilizaciju.
Nastavci stripa obuhvaćali su dvije stranice u dijelu lista koji je bio štampan bakrotiskom (dok je ostatak tiskan uobičajenom ‘olovnom’ rototehnikom), s opširnim citatima Londonove proze smještenima ispod sličica. Priređivač teksta, potpisan na kraju stripa inicijalima O.B., ostao je nepoznat – što je bio i slučaj s autorom crteža koji se tek u sedmom nastavku, na četrnaestoj tabli stripa potpisao prezimenom Božić (u nekim kasnijim radovima potpisat će se Toma Božić).
Riječ je o pseudonimu Alberta Kinerta, koji je za tu priliku ‘posudio’ djevojačko prezime svoje supruge, inače kolegice s likovne akademije. Posluživši se pseudonimom, vjerojatno je svoj angažman na stripu htio jasno odvojiti od onoga što radi na akademiji, a uz to izbjeći prigovore profesora koji nisu odobravali prerano profesionalno djelovanje svojih studenata (slične su zamjerke svojedobno upućene mladom Mauroviću, što je bio jedan od razloga da prije vremena napusti studij).
Ubrzo su se u Pokretu pojavila još dva Kinertova crtana romana – ‘Čuvaj se senjske ruke’ (adaptacija Šenoine povijesne pripovijesti) i ‘Uhode na djelu’ (prema špijunskokriminalističkom romanu nekog skandinavskog pisca), što govori da je i odrasla publika pratila tu vrstu sadržaja.
Kad je u ljeto 1944. urednik visokotiražnog Zabavnika Walter Neugebauer iznenada ostao bez svog najvažnijeg suradnika Andrije Maurovića, koji je otišao ‘u šumu’, partizanima, našao je spas u studentu Albertu Kinertu. Znali su se iz srednjoškolskih dana, pratio je što Kinert radi u Pokretu, pa ga je pozvao da nastavi stripove koje je Maurović ostavio nedovršenima – ‘Ahuramazda na Nilu’ i ‘Tomislav’ (redakciji je posebno bio važan strip o prvom hrvatskom kralju, dotle nacrtan do osme table). ‘Toma Božić’ se odvažno prihvatio posla i nastavio spomenute stripove: nije kopirao Maurovića, ali se trudio da ne bude prevelikog skoka u grafičkom izrazu. Mnogo slobodniji bio brojne tekstove u Zabavniku. (Pritom se u upravi i redakciji lista nije znalo da Kinert još od 1941. surađuje s ilegalnim antifašističkim pokretom.)
U prazničnom dvobroju Zabavnika (97-98), izdanom o Uskrsu l945, započela su dva Kinertova stripa – ‘Propali grad Wai Hu Wit’ (priča znanstveno-fantastičnog žanra) i ‘Osvajači Zapada’ (vestern u kojemu su glavna lica doseljenici iz Hrvatske). Oba su stripa doživjela samo pet nastavaka: 102. broj Zabavnika, pušten u prodaju 2. svibnja, nekoliko dana pred slom NDH, bio je ujedno
i posljednji. Time nije okončan ni ‘Tomislav’ (‘Ahuramazda’ je, srećom, dovršena), u zraku su ostale i ‘Uhode na djelu’ iz Pokreta.
Pokušaj ekipe okupljene oko Waltera Neugebauera da ubrzo po završetku rata iznova uskrsne zabavni list sa stripovima (projekt je ponio naslov Narodni zabavnik) nije dobio odobrenje vlasti, pa je Kinert prekinuo rad na stripovnoj obradi ruske narodne bajke ‘Vasilisa prekrasna’ (nacrtao je dvije uvodne table).
Da je i nadalje bio zagrijan za stripove svjedoče naslovi koje je objavio u humorističko-satiričkom tjedniku Kerempuh, pokrenutom u jesen 1945. pod patronatom Narodne fronte. Izdanje je kraće vrijeme nosilo nadnasnaslov ‘Zabavni list’, pa su u drugom broju započeli Kinertovi stripovi ‘Radista komsomolac’ i ‘Narodna priča o Kalifu tiraninu’, oba u scenarističkoj obradi Norberta
Neugebauera. Prvi, crtan u realističkoj maniri, donio je priču iz minulih ratnih dana (probijanje dvoje iscrpljenih sovjetskih partizana kroz zasnježenu stepu), dok je drugi bio zasnovan na obradi jedne od klasičnih priča za djecu njemačkog pisca Wilhelma
Hauffa** (1802 – 1827), koju je autor crteža iznio likovno čvrstom stilizacijom. Taj strip bio je tiskan u boji, na posljednoj
stranici lista u novinskom formatu (na istom stroju na kojemu se tijekom rata’vrtio’ Zabavnik!) te po sudu većine znalaca predstavlja najbolje Kinertovo ostvarenje u domeni crtane lektire – a uz to je objavljen do kraja.
Publika, napose ona mlađa, palila se na stripove u Kerempuhu, naklada lista vrtoglavo je rasla, pa se očekivalo da će i dva naredna Kinertova stripa – ‘Nasredinhodža i njegovi doživljaji’ i ‘Zlatni ključić’ – oba započeta u devetom broju, postići podjednako velik uspjeh. No nakon dvaju nastavaka oba su stripa naprasno prekinuta ‘iz tehničkih razloga’ (kako je objašnjeno u šturom redakcijskom priopćenju).
Posrijedi je bila ‘intervencija odozgo’, iz političkih foruma. Novoj vlasti bila je nepoćudna sama forma stripa, pa su crtane priče u nastavcima potiho nestale iz novina i časopisa, To je ujedno bio kraj Kinertova bavljenja stripom. Kad se 1951, nakon nekoliko godina prisilne stanke, strip gotovo trijumfalno vratio u život, majstor je već uveliko bio okrenut drugim izazovima…
*Više podataka o Albertu Kinertu i njegovu radu objavljeno je u napisima o povijesti domaćeg stripa, tiskanima u Strip reviji br. 2, 6 i 7. Ovom prilikom ispravljamo nehotičnom greškom objavljen podatak iz broja 6, da je sripove u Pokretu Kinert počeo objavljivati 1943. Ispravno je: 1944.
**Na motivima Hauffovih ‘Istočnih priča’ nastala su dva vrhunska ostvarenja braće Neugebauer – ‘Patuljak Nosko’ i ‘Mali Muk’ – objavljena u ‘ratnom’ Zabavniku. Usputno spomenimo da se Norbert Neugebauer, kao scenarist, još jednom vratio Hauffovoj temi o sablasnoj lađi i zapovjedniku prikovanom uz jarbol: riječ je o proširenoj verziji koju je Maurović ostvario slikarskom modulacijom u koloru, objavljenoj 1960. u reviji Naša smotra, pod naslovom ‘Ukleti brod’.
Rudi Aljinović, objavlejno u Strip reviji br. 9