Tijekom dvogodišnjeg izlaženja Zabavnik je čak devet puta mjenjao prodajnu cijenu, na što ga je primoravala novčana inflacija koja je uzela maha: od početnih 6 kuna (u svibnju 1943.), doguralo se do 150 kuna po primjerku (u ožujku 1945.) – no i pored ‘zastrašujućih’ poskupljenja Zabavnik je svojom cijenom realno ostao pristupačan džepu stalnih kupaca (u međuvremenu su zbog nestašica divljački rasle cijene živežnih namirnica, raznih usluga, odjeće, obuće).
Kako je rat ulazio u završnicu, pogoršavale su se prilike u kojima je Zabavnik izlazio. Cestovni i željeznički promet bio je sve nesigurniji, na nekim prugama vlakovi već dugo nisu vozili, što je otežavalo dostavu lista. U krajevima zahvaćenim borbama prodaja je gotovo zapela. Zračni prostor Hrvatske sve su češće prelijetale formacije savezničkih (angloameričkih) zrakoplova, zaredala su bombardiranja gradova i komunikacija, dnevni život bio je isprekidan stalnim uzbunama, što je posvuda remetilo radni ritam.
U 75. broju, od 18. listopada 1944, čitatelje je dočekalo upozorenje: ‘Zbog ograničenja potrošnje električne struje i plina morao je ovaj broj Zabavnika iznimno izaći u smanjenom opsegu.’ Izdanje je sa dvanaest stranica smanjeno na osam. Iako se pretpostavljalo da je riječ o jednokratnom potezu, Zabavnik je nastavio izlaziti na osam stranica. Na zadovoljstvo većine čitalaca nije smanjen broj stranica sa stripom, nego je restrikcija zahvatila tekstovni sadržaj (odnos stranica stripa i teksta zadržao se u omjeru 5:3).
U listopadu i studenom 1944. list je izlazio sa zakašnjenjem (‘zbog pomanjkanja električne struje u tiskari’), a kroz četiri broja u studenome i prosincu (79 – 82) izostao je kolor: samo je naslov lista otisnut uobičajenom crvenom bojom, dok su ‘Mali Muk’ i Walterovi stripovi s posljednje stranice tiskani crno-bijelo (razlog je bio isti: zbog pomanjkanja struje, cinkografija nije dospjela izraditi potrebnu količinu klišeja).
Unatoč svim nevoljama, Zabavnik je i nadalje bio željno iščekivana novina.(1) Članove uredništva nije napuštao mladenački entuzijazam (te 1944. prosječna starost bila im je 23 – 25 godina): spoznaja da stvaraju list koji je sadržajem jedinstven na tržištu i uz to stekao naklonost široke publike, ispunjavala ih je zadovoljstvom, ujedno obvezivala da ustraju u naporima i Zabavnik održe privlačnim.
Strip ‘Mali Muk’, koji se likovnim i pripovjedačkim šarmom nadovezao na ‘Noska’ i ‘Gladnog kralja’, nastavljao se kao jedan u nizu Zabavnikovih aduta, što je bio i ‘Zlatni otok’ sa svojom uzbudljivom pustolovnom pričom i crtežom koji je majstorski izrazio dramatiku zbivanja i karakterne crte glavnih lica (od malog Jima, podmuklog Silvera i jednookog Handsa do nesretnog ‘maroona’ Ben Gunna). ‘Mali Muk’ bit će okončan u božićnom dvobroju 1944., a ‘Zlatni otok’ nešto poslije, u 95. broju).
Pozornost je privlačio i ‘Tomislav’: dinamičan protok radnje i iskorak u malo poznate detalje nacionalne povijesti, pridonijeli su da se čitaoci brzo priviknu na ruku novog crtača. Kinertovom rukom uspješno je nastavljena i dovršena crtački vrlo zahtjevna ‘Ahuramazda na Nilu’ (okončana je u 96. broju). Najzad, čitatelji su navikom bili čvrsto vezani uz ‘Dadu’ (bio je zanimljiv i odraslima), a pogotovo uz Florijana i njegove luckaste zgode (‘Šic-Mic’ često je nasmijavao komikom nadrealističkih situacija).
Poseban događaj predstavljali su tradicionalni praznični dvobroji o Božiću i Uskrsu, u povećanom opsegu, bogati sadržajem, redovito s novim stripom. Posebno atraktivna bila je prigodna Neugebauerova kompozicija preko cijele naslovne stranice, s kratkom strip šalom i defileom njegovih najpopularnijih figura.
Početak 1945. obilježen je povratkom Bimba: njegove zgode na prvoj stranici, kroz nekoliko su brojeva prethodile stripu u nastavcima ‘Lučki izvidnici’. Junaci toga šaljivog krimića, Hans i Bimbo, detektivi u lučkoj četvrti, hvataju se ukoštac s bandom krijumčara. Put do uspjeha bio bi im izravniji da nije Bimbove nespretnosti! Duhovitom pričom i likovnom izvedbom ‘Lučki izvidnici’ nisu mnogo zaostajali za klasičnim ‘Tarzanovim stopama’ (zbog čega se može reći kako je šteta što tijekom karijere Neugebaueri nisu ostvarili poveći ciklus pustolovina slavnog para).
Malo je tko primijetio da je u siječnju 1945. iz impresuma izostalo ime Viktora Antona Duišina, kao glavnog urednika Zabavnika i ravnatelja Ustaškog nakladnog zavoda. Tako će u posljednjoj fazi lista, u svojstvu urednika Zabavnik ponovno potpisivati Walter Neugebauer (što je faktično bio i dotad).
Sa stranica prazničnog dvobroja izdanog o Uskrsu (97 – 98) zrcalilo se nesmanjeno kreativno raspoloženje koje je vladalo u uredništvu, unatoč neizvjesnostima koje je donosio bliski završetak rata. Naglasak bogatom sadržaju dali su počeci novog romana i dvaju stripova. Romanom Karla Maya ‘U pandžama riječnog zmaja’ zaigralo se na sigurnu kartu: posrijedi je bilo manje poznato djelo najomiljenijeg pisca pustolovne literature za mladež u 20. stoljeću. Prvi nastavak romana popraćen je opširnim tekstom o ličnosti Karla Maya.
Strip ‘Propali grad Wai Hu Wit’, prvim nastavkom predstavljen na dvije stranice, pripadao je žanru znanstvene fantastike. Scenarij Marcela Čuklija odvodi dvojicu mladih Hrvata, studenata arheologije, u Južnu Ameriku, u goste imućnom iseljeniku Petriću, rodaku jednoga od njih, koji će financirati njihovo istraživanje na Uskršnjim otocima. U društvu domaćina i njegove kćeri Inez – Ivanke (dakako, ljepotice) slučajno otkrivaju podzemni svijet i nepoznatu civilizaciju koja još uvijek egzistira. Crtež Alberta Kinerta odavao je snažan utjecaj Alexa Raymonda i njegovih stripova o Flashu Gordonu.
Drugi strip tandema Čukli – Kinert, vestern ‘Osvajači Zapada’, započet je prizorom doseljeničke karavane koja preko prerije putuje prema dalekoj Kaliforniji. Karavanu napadaju Indijanci, a u nastalom metežu dolazi do izražaja odvažnost dvojice hrvatskih doseljenika, mladog Tome i starog Gavrančića, zvanog Gavran (koji izgledom i ponašanjem podsjeća na Maurovićeva Starog Mačka). U kadrove stripa s podnaslovom ‘Sudbine hrvatskih iseljenika na Zapadu’, crtač je uspješno prenio ikonografiju holivudskih filmova.(2)
Jubilarni stoti broj Zabavnika obilježen je ugodnim iznenađenjem: na naslovnici se pojavio strip u boji ‘Jaglenac i Rutvica’, izrađen prema motivima poznate priče Ivane Brlić – Mažuranić. Bajku o bratu i sestrici, sirotanima bez roditelja koji se snagom ljubavi probijaju kroz leglo zla, jednu od najljepših u ciklusu ‘Priča iz davnine’, sjajno je prenio u slike Walter Neugebauer. (Valja spomenuti da su Neugebaueri još prije rata naumili stripizirati ‘Priče iz davnine’, u koju je svrhu stariji brat Norbert nekoliko puta posjetio Ivanu Brlić – Mažuranić u njenom zagrebačkom domu i zadobio pristanak.)
Nažalost, čitatelji su pročitali samo tri nastavka ‘Jaglenca i Rutvice’. Zabavnik se posljednji put pojavio na tržištu s brojem 102, koji je nosio datum 2. svibnja 1945. Osim spomenutog stripa, nezavršeni su ostali ‘Tomislav’, ‘Osvajači Zapada’, ‘Propali grad Wai Hu Wit’, a to je bio i oproštaj s Dadom, Bimbom, Florijanom i njegovim Miškom koji su do kraja razveseljavali čitatelje.
Na kraju, kako ocijeniti Zabavnik?
- Ponajprije, valja imati na umu njegov psihološki učinak (što je izraženo i u naslovu ovog pregleda). U zabrinjavajućem ratnom vremenu, vremenu neimaštine i općeg osjećaja nesigurnost, Zabavnik je mnogima (naročito djeci) donosio ugodu, sadržaj u kojemu se istinski uživalo (odrasli su uz njega na trenutak zaboravljali dnevne brige).
- Zabavnik je svojim sadržajem djelovao pozitivno u nacionalnom duhu, ali se uspješno othrvao napastima ideologije.
- U cjelini, list je predstavljao osmišljen zbir stripova i raznolikog tekstovnog štiva (zbog čega je u ovom pregledu dužna pozornost pridana tekstovnim sadržajima).
- Nakon dvije godine čekanja na ‘zeleno svjetlo’ (1941 – 1943), Zabavnik se uspješno nadovezao na ne osobito dugu, ali ostvarenjima bogatu tradiciju domaćeg stripa u predratnom razdoblju. Okupio je brojnu publiku, privukao je stripu neke nove klince, poticajno je djelovao i na neke buduće autore (one iz tzv. ‘druge generacije’).
- U 102 broja Zabavnik je objavio zadivljujuću količinu stripa koji sadržajnim i likovnim vrijednostima nije zaostajao za dotad iskazanim svjetskim prosjekom. Štoviše, nemali broj naslova bio je vrhunskog umjetničkog dometa, koji kao takvi ostaju trajnom vrijednošću u riznici nacionalnog stripa – a s vremenom će se zacijelo otkriti i njihova univerzalna vrijednost. (Potencijalni spisak obuhvaća stripove ‘Patuljak Nosko’, ‘Gladni kralj’, ‘Mali Muk’, ‘Tarzanovim stopama’,’Seoba Hrvata – Knez Radoslav’, ‘Grob u prašumi’, ‘Zlatni otok’, ‘Atlantida’, više kratkih strip-šala).
- Kvalitetom tiska u četiri boje Zabavnik je izvukao maksimum iz ondašnjih mogućnosti ‘olovnog’ rototiska, pa je u tom pogledu bio ravnopravan ponajboljim svjetskim izdanjima te vrste (prije svega, američkim) – što je lako provjeriti usporedbom.
- Iako je samim imenom naglasio svoju ulogu zabavljača, list je na privlačan način spajao zabavu s poukom. Rado čitani bili su naslovi povijesne tematike, reportaže o stranim zemljama i narodima, članci o civilizacijskim dostignućima itd.
- U bogatoj ponudi zabavne proze (novele, romani), domaći pisci dali su, po mjeri onog vremena, poveći broj sasvim solidnih ostvarenja.
- Dobrom prodajom (čak i u otežanim uvjetima potkraj rata), list je ostvario sigurnu materijalnu egzistenciju te je mogao primjerno nagrađivati suradnike.
- Najzad, malo je koji primjerak lista bačen nakon čitanja. Zabavnik je poticao ljubitelje stripa na sakupljanje, pa i eventualno uvezivanje. Stoga sačuvani kompleti i danas svjedoče o jednom uspješnom izdavačkom pothvatu!
Do kraja rata našla su se u prodaji 102 broja Zabavnika – no malo je poznato da historijat lista ima pomalo neobičan epilog: naime, otisnut je i dio naklade 103. broja!
Tiskanje je započelo u popodnevnim satima nedjelje 6. svibnja 1945, kad su se partizanske snage naglo približavale Zagrebu i kad su ulicama što iz grada vode prema zapadu krenule duge kolone raspršene domobransko-ustaške vojske, vojnika ‘wehrmachta’ i brojnih civilnih bjegunaca. Rotacija Hrvatskog tiskarskog zavoda jednoličnim je ritmom izbacivala primjerke Zabavnika s crtanom bajkom u boji ‘Jaglenac i Rutvica’ i s drugim stripovima – a tada se radnici uz stroj počinju pitati ima li smisla nastaviti tiskanjem. Partizani će sutra, prekosutra biti u Zagrebu i veliko je pitanje hoće li Zabavnik uopće u prodaju (list je izlazio srijedom).
Neka se tiskanje nastavi – odgovorio je nakon kraćeg razmišljanja urednik Walter Neugebauer, koga su nazvali kući telefonom. Sutra ćemo, reče on, već vidjeti što i kako dalje, Ipak, nakon kojih desetak tisuća odštampanih primjeraka, grafičari odustaju od daljnjeg rada. Zaustavili su stroj i napustili tiskaru. Jedinice Narodnooslobodilačke vojske ušle su 8. svibnja u Zagreb, a tiskanje 103. Zabavnikova broja, s nadnevkom 9. svibnja, nije nastavljeno.
Neosnovan je bio optimizam mladog Waltera Neugebauera da će broj moći u prodaju, a pogotovo je bila neosnovana njegova nada da će Zabavnik, kao tipično izdanje zabavnopoučnog sadržaja, možda nastaviti izlaženje i nakon smjene vlasti. Veći dio otisnute naklade 103. broja Zabavnika završio je u rezalištu papira, a manji broj sačuvanih primjeraka danas predstavlja dragocjenost u zbirkama sakupljača stripa.
[1] Događalo se da nakon zastoja, u poštanski ured ili trafiku u nekom mjestu odjednom pristignu po dva ili čak tri broja – no redovito su bili rasprodani, iako sa zakašnjenjem.
[2] Činjenica da se u oba stripa, započeta koncem ožujka 1945., pojavljuju hrvatski iseljenici na tlu Sjeverne odnosno Južne Amerike, može se dovesti u vezu s ondašnjim (zakašnjelim) nastojanjem da se u posljednjoj fazi rata Hrvatska, u cilju očuvanja državne samostalnosti, približi zapadnim saveznicima. (Inače, od samoga početka Zabavnikova izlaženja mnogi su tekstovi, ponajviše novele i romani, temom bili ‘zapadno’ usmjereni.).
Rudi Aljinović
prvi put objavljeno u 7. broju Strip revije, listopad 2011.