Brigantus, Ork Saga, Sergej, Jack Jackson i Bimbo Bambus, Baća izviđač, Tupko, Heki, Peanuts
Strip – umjetnost?
Ima li smisla danas u 21. stoljeću govoriti o stripu kao o priznatoj umjetničkoj vrsti? Komu je još to važno i kako stripu uopće pomaže takva klasifikacija? Gdje možemo naći recentni strip uradak koji je nedvojbeno i umjetničko djelo koje će preživjeti uobičajenu dnevnu uporabu, potrajati i fascinirati naraštaje u sljedećim decenijama i stoljećima?
Danas, u vrijeme demokratizacije stvaralaštva, posebno u umjetnosti, kada je za ishod presudna kvaliteta tehnologije kojom će se stvoriti umjetničko djelo (npr. računalo i odgovarajući računalni program) više nego imaginacija, vještina, ruka i znoj umjetnika. Koje kriterije ćemo upotrijebiti za njegovo vrednovanje?
Nekad, ono što je bilo masovno, nastalo kako bi se svidjelo što većem mnoštvu bilo je osuđeno na omalovažavanje, čak i prezreno, tako se gledalo i na strip, imalo je i svoju posebnu zloglasnu oznaku „šund“.
E, onda se to promijenilo. Popularna umjetnost, posebno strip, osvojila je galerije, ušla u muzejske prostore, postala predmetom akademskog analitičkog interesa, opskurne kolekcije takvih umjetnina postale su prestižne, a table ili pasice najboljih autora postale su cijenom usporedive s vrhunskim djelima akademske likovne elite. Uz to mnogi su stripovi postali inspiracija ili obrazac filmskih priča ili serijala.
Sve više je i vlastitih izdanja koje produciraju sami autori (najčešće početnici) bez obzira na kvalitetu i želje za masovnom distribucijom, više zadovoljavajući svoju narcisoidnu potrebu za tiskanom vidljivošću. Manje ambiciozni ili samouvjereni kandidati strip stvaranja zadovoljavaju se prezentacijama svojih djela na puno jeftiniji i dostupniji način koristeći se internetskim stranicama.
Bespredmetno je više bilo koga uvjeravati da je strip umjetnička vrsta, po nekom tradicionalnom redosljedu pompozno klasificiran kao deveta umjetnost. Ni samim umjetnicima to više nije bitno, jer je kod većine njih prevladao komercijalni aspekt.
Tržišta, naklade, uopće – komercijalnost, visok stupanj komunikativnosti i pokretljivosti na štetu originalnosti i kvalitete, serijalizacija, povlađivanje površnom ukusu i nasilna standardizacija scenarija i crteža, orjentacija na laki (što lakši, što površniji) žanr to je cijena koju strip plaća da bi preživio kao masovni medij i dovoljno zaradio za održanje. Danas velika većina stripova i junaka nastaju po ugledu na djela koja su prethodila, a naročito je ružna pojava da život stripa i njegovih junaka nastavljaju drugi plaćeni autori i poslije smrti tvoraca.
Uspjehu današnjih stripova prethodi dobra priča, zaplet i scenarij, a manje crtež. Scenaristi su postali poznati i izdavaču važniji od crtača.Tako su u stripu prevladali dobri crtači zanatlije, maniristi, koji su u stanju narisati ili proizvesti likovno ujednačeno, brzo i u kratkom vremenu puno tabli, a nestali su izvorni umjetnici.Samo rijetki suvremeni autori zaslužuju naziv majstora stripa, većina svoje stripove samo konfekcionira. Je li time i višedecenijska bitka za priznavanje stripa kao umjetnosti postala bespredmetna?
Čitajte nas i dalje,
Mladen Novaković
BRIGANTUS 1. dio
Scenarij: Yves H. · Crtež: Hermann
SERGEJ: Stara priča
Autor: Darko Macan
ORK SAGA: Shankara, 3. dio
Scenarij: Michael Peinkofer · Crtež: Peter Snejbjerg
TUPKO U 21. STOLJEĆU
Autor: Nedeljko Dragić
BAĆA IZVIĐAČ: Klizački inovator
Autor: Julio Radilović – Jules
JACK JACKSON I BIMBO BAMBUS: Neugodna svirka
Autor: Walter Neugebauer
HEKI: Čarobna svjetiljka
Autor: Zoltán Őszi
PEANUTS
Autor: Charles Schulz
Čitajte nas, pišite nam, posjetite na www.stripforum.hr i Facebooku.