Rođen 1908. godine u Virovitici, u siromašnoj obitelji, Franjo Martin Fuis se već u najranijem djetinjstvu odlikovao nemirnim duhom. S trinaest godina pridružio se putujućem cirkusu koji je tih dana boravio u njegovom mjestu, i za četiri godine kao član trupe proputovao Bugarsku, Tursku i Grčku. Odmah po povratku, kraće vrijeme je radio u Zagrebu, a za tim se prijavio u dočasničku mornaričko-pilotsku školu u Divuljama u Boki kotorskoj. Izučio je pilotiranje, radio-telegrafiju i meteorologiju, a u tom razdoblju počinje i njegov život samoukog pisca i pjesnika. Svoju prvu priču “Ubogi Vanja” objavio je kada je imao devetnaest godina.

Franjo Fuis 1934. godine postaje profesionalni novinar zagrebačkog lista “Novosti”, u kojima objavljuje niz tekstova pod nazivom “Niz strminu bijede”. Bile su to izvrsne reportaže o skitnicama, prosjacima, lopovima; o ljudima koje je ekonomska kriza bacila na samo dno tadašnjeg društva. Fuis ništa nije morao izmišljati. Preobučen u skitnicu, dijelio je sa tim bijednicima sve ono što je činilo takav život, da bi to kasnije pretvarao u potresne reportaže i njima, skrivajući se iza pseudonima Fra-Ma-Fu, uzbuđivao brojne čitatelje “Novosti”.

Međutim, to nisu bili jedini tekstovi koji su Fuisu donijeli veliku popularnost. Još uvijek se pamte i služe kao primjer njegove serije reportaža “Kroz Hrvatsku i Sloveniju”, o teškom životu drvosječa i seljaka iz Gorskog kotara i Like, o ljepotama Primorja. Sve ove reportaže Fuis je ilustrirao izvrsnim fotografijama koje je sam snimao i razvijao. Zahvaljujući originalnosti i nesumnjivoj umjetničkoj vrijednosti ovih snimaka, Fuisu s pravom pripada epitet pionira naše moderne foto-reportaže. (Zahvaljujući višegodišnjem istraživanju Alekse Vojinovića, urednika zagrebačkog magazina “Start”, pronađeno je više Fuisovih kolor i crno-bijelih fotografija, do tada potpuno nepoznatih našoj javnosti. Ekskluzivna reportaža sa Fuisovim snimcima objavljena je u 231. broju “Starta” 30. studenog 1977. godine.)

Kada je počeo rat, Franjo Fuis postaje partizanski obavještajac u okupiranom Zagrebu, djelujući u okviru ilegalne skupine “Galeb”, sastavljene od predratnih zrakoplovaca. Listopada 1943. godine, u otetom avionu Potez 25, poletio je s domobranskog aerodroma na Borongaju u partizane, ali se avion srušio negdje na području Plitvičkih jezera. U nesreći je, zajedno s trojicom suradnika poginuo i Franjo Fuis.

Veliki doprinos dao je Fuis i razvoju hrvatskog, odnosno jugoslavenskog, stripa. U razdoblju od 1936. do 1941. godine napisao je ukupno 15 scenarija izuzetnog psihološkog naboja i kreirao, zajedno sa Andrijom Maurovićem, neponovljive likove kakvi su se tada retko sretali čak i u radovima vrhunskih američkih autora. Pojedini junaci iz Fuisovih priča dostigli su veliku popularnost, dok je lik Starog Mačka postao neka vrsta zaštitnog znaka za cjelokupno Fuisovo i Maurovićevo stvaralaštvo, ostajući zlatnim slovima upisan u povjesnicama hrvatskog i svjetskog stripa.

Suradnju s Andrijom Maurovićem Fuis je započeo 17. studenog 1936. godine, kada su u “Novostima” objavljeni prve pasice stripa “Kugina jahta”. Odmah nakon toga uslijedile su prve epizode iz serijala o Starom Mačku, a zatim se Fuis i Maurović oprobavaju i u izdavačkom poslu, objavljujući “Poslednju pustolovinu Starog Mačka” u pet zasebnih svezaka. Naredni izdavački pokušaj dovest će do rađanja jednog od najzanimljivijih predratnih izdanja – nedjeljnog lista “Mickey strip”. Fuisovo bavljenje izdavaštvom, međutim, neće biti dugog vijeka. Okončat će se tijekom 1939. godine prestankom izlaženja “Mickey stripa” i njegovim stapanjem sa zagrebačkom revijom “Oko”, a sam Fuis će ponovo uspostaviti prekinutu suradnju sa Maurovićem (napustio “Mickey strip” još tijekom 1938.) i već 1. siječnja 1940. godine objaviti u “Novostima” početne pasice izuzetno zanimljive storije “Zlato”.

Financijski neuspjeh oko izdavanja “Mickey stripa” nesumnjivo je uticao na hlađenje Fuisovih izdavačkih ambicija, pa će i njegovo dalje bavljenje stripom ostati u granicama pripremanja scenarija za nove Maurovićeve radove u zagrebačkom dnevniku.

Za vrijeme rata, Fuis će se samo u jednom kraćem razdoblju vrati stripu, kreirajući s Maurovićem “Grob u prašumi” za list “Zabavnik” Waltera i Norberta Neugebauera. Fuis, međutim, nikada nije završio ovaj strip. Nakon njegovog pokušaja odlaska u partizane, tragično okončanog zrakoplovnom nesrećom, scenarij za “Grob u prašumi” dovršit će Marcel Čukli.

{accordion=Stripografija Franje Fuisa}

{/accordion}