Razgovor s Goranom Duplančićem, suradnikom na pripremi novog izdanja stripa „Grička vještica“

Razgovor s Goranom Duplančićem, suradnikom na pripremi novog izdanja stripa „Grička vještica“

Pritom su se oslonili na gotovo filmsko pripovijedanje i dramaturgiju, te kreirali iznimno detaljno djelo koje nose intrigantni likovi čije su geste i mimika minuciozno prikazani. Priprema izdanja trajala je nekoliko godina, a podrazumijevala je traganje za što kvalitetnijim crtežima i izvornim tablama stripa. U čitav proces intenzivno je bio uključen Goran Duplančić, doktor znanosti i viši znanstveni suradnik na Zavodu za teorijsku fiziku Instituta Ruđer Bošković, ali i autor hvaljenih stripova čije najpoznatije djelo je autobiografski strip „Vojna“. Razgovor s Duplim o tom stripu možete pronaći na ovim stranicama, a ovaj put s njim razgovaramo o samom izdanju, ali i o značaju ne samo Zagorkina romana i proznog ciklusa, nego i stripa „Grička vještica“ za hrvatsku umjetnost i kulturu.

Rekao bih da objavljivanje integralnog izdanja stripa „Grička vještica“ Neugebauera i Maurovića predstavlja kapitalan izdavački pothvat, ne samo za domaći strip nego i za kulturu uopće. Koliki je prema vašem mišljenju značaj „Gričke vještice“ u povijesti domaće devete umjetnosti?

Ljudi su znali za strip „Grička vještica“ još od kad je bio premijerno objavljivan. Čitali su ga i bio je popularan, ali generalno u domaćoj devetoj umjetnosti nije bio na nekoj osobitoj cijeni. Ponajprije jer ga se tretiralo kao novinski strip, iako mu se priznavalo da je bio dobra adaptacija Zagorkinih romana. Najveću popularnost stekao je dok je objavljivan u Večernjem listu, pa i kasnije u Strip stripu. Nakon toga se više nije pojavljivao, nije bio ni ponovo tiskan. Ovo Fibrino izdanje je značajan kulturni događaj ponajprije zbog toga što je to možda jedini strip Andrije Maurovića čije su izvorne table dostupne u velikom broju. Čitav strip sadrži 632 pasice, od čega se 613 pasica može skenirati iz originalnih materijala. To je već samo po sebi od velike kulturne važnosti, jer Maurović, iako je izuzetno važan autor, prvi hrvatski autor stripova, nije vodio previše računa o svojoj baštini. Veliki dio njegovog opusa je izgubljen, negdje zametnut ili zapostavljen, ali nešto je ipak dospjelo i u muzeje. Većinom je riječ o slikama. Stripovski materijali koje smo koristili nalazili su se, recimo tako, u svojevrsnom depou obitelji Neugebauer. To je neka vrsta umjetničkog skladišta iz kojeg je Nacionalna i sveučilišna knjižnica, odnosno država, otkupila Maurovićeve stripove koji su bili u vlasništvu te obitelji. Tako da su ti stripovi sad pohranjeni u NSK.

Strip je adaptacija dijela romanesknog ciklusa Marije Jurić Zagorke. Ciklus obuhvaća sedam romana, od „Tajne Krvavog mosta“ do „Buntovnika na prijestolju“. Koju su knjigu Norbert Neugebauer i naš najpoznatiji strip-crtač Andrija Maurović obradili u formi stripa?

Strip je adaptacija „Kontese Nere“, drugog romana iz ciklusa. Koliko mi je poznato, Zagorka isprva nije namjeravala napisati romaneskni ciklus. Najprije je napisala  „Tajna Krvavog mosta“, da bi potom na zahtjev čitatelja nastavila pisati, te su tako nastali romani „Kontesa Nera“ i „Malleus Maleficarum“, da bi nekoliko godina kasnije uslijedili i ostali romani. Koliko znam, Zagorka je ta dva romana podrazumijevala pod „Gričkom vješticom“, jer je u njima započela i završila priču o vješticama na Griču. U romanima koji su uslijedili glavni likovi jesu isti, ali se priča seli u Beč, gdje se dalje razvija. Dakle, „Gričku vješticu“ čine dva romana, od kojih je „Kontesa Nera“ adaptirana u formi stripa.

Koliko je vješto Norbert Neugebauer u scenarij pretočio taj roman? Je li uspio zadržati ili rekreirati duh i ozračje djela, neke važne osobine zbog kojih je ono bilo izuzetno popularno?

Zanimljivo je da Zagorkini romani ne sadrže mnogo opisa, priča se većinom odigrava kroz dijaloge i zbivanja. Može se reći da je to bila neka vrsta ‘sapunice’ za ono vrijeme. Likovi se susretnu i razgovaraju, i sve se otkriva kroz njihove dijaloge. Takav način pripovijedanja s jedne strane je vrlo prikladan za strip, jer autor ili autori već imaju gotove dijaloge. S druge strane, veliki broj dijaloga podrazumijeva izostanak akcijskih scena, odnosno prilično mali broj njih. Međutim, Norbert je izabrao dobar pristup romanima, čak ih je na nekim mjestima i kratio. Moramo voditi računa i o tome da uvijek postoji nekoliko verzija Zagorkinih romana, jer ih je ona prilagođavala od izdanja do izdanja. Dakle, ovisno od toga jesu li objavljivani u novinama ili u svescima na kioscima, odnosno kasnije u knjigama. Znala bi ih naknadno dopisivati da bi se povezale sve narativne linije. Ne znam koju je inačicu Norbert adaptirao, ali mogu pretpostaviti da je riječ o onoj iz svezaka. Ono što se može doznati iz najava same adaptacije, koje su tiskane u Večernjem listu, jest da je strip od samog početka zamišljen i koncipiran kao serijal za dnevno objavljivanje. Počeo je izlaziti 31. prosinca 1960., da bi tijekom godine i pol bio objavljivan svakodnevnim ritmom. Tada je nažalost prekinut. U najavama koje sam spomenuo reklamiran je kao djelo koje će rekreirati jedno razdoblje iz 18. stoljeća, kao i atmosferu u Zagrebu tog vremena. Čitatelje se obavještavalo da su likovi u stripu nacrtani prema autentičnim likovima, odnosno prema portretima ljudi iz tog vremena. Također i da su na temelju autentičnih zapisa i dokumenata vjerno rekreirani interijeri i eksterijeri u Zagrebu tog razdoblja. Posebno je zanimljivo baš to što iz stripa, kad ga se otvori i počne listati, izbija određena doza autentičnosti. Crtež vjerodostojno dočarava Zagreb onog vremena, strip ima odgovarajuću atmosferu, što nimalo ne čudi. Autori su živjeli u Zagrebu i voljeli su ga, pogotovo Norbert Neugebauer. Kad se otvori strip i pogledaju Maurovićevi kadrovi, dobiva se osjećaj da je sve što čitamo moralo biti upravo tako. Atmosfera je izuzetno, čak nevjerojatno pogođena. Zagorka je imala ‘žicu’, da tako kažem, za stjecanje popularnosti među čitateljima. Maurović je u stripu na jednak način uspio prenijeti autentičnu vizualnu komponentu tog okruženja.

O majstorstvu našeg najpoznatijeg strip-crtača Andrije Maurovića ne treba govoriti. Ipak pitanje: koliko se on uspio prilagoditi Zagorki, njenom pripovijedanju i općenito obilježjima njezina spisateljskog stila?

Ovo nije bio prvi Maurovićev rad na Zagorkinim djelima. On je i ranije ilustrirao njezinu prozu, još prije Drugog svjetskog rata. Ilustrirao je roman „Plameni križari“, koji je objavljivan u novinama, kao i posljednji nastavak „Gričke vještice“ objavljen u obliku knjige, u nakladi Tipografije, koji je obogaćen s čak stotinjak njegovih ilustracija. Tako da je imao iskustva u radu na njezinim djelima, a poznavao ju je i osobno. Iz nekih njegovih intervjua može se doznati i da ga je Zagorka molila da joj nacrta neke fantastične motive. Njegov odgovor bio je da može crtati samo ono što vidi, dakle kombinirati realne stvari. U smislu da bi zmaja nacrtao kao guštera sa šišmiševim krilima, i tome slično. Na kraju krajeva, radio je i naslovnice za Zagorkine romane koji su 50-ih godina u svescima objavljivani na kioscima. Konkretno, za „Tajnu Krvavog mosta“, koji je objavila Slobodna Dalmacija, i za izdanje „Gričke vještice“ iz 1953. godine. Nastavio je to raditi i nakon njezine smrti, za izdanja romana „Gordana“ i „Kontesa Nera“, koja je od 1960. izdavana u formi novinskih romana. Sigurno je da su se poznavali, a novinar Aleksandar Vojnović, koji je objavio biografiju oca našeg stripa „Andrija Maurović: Prorok apokalipse“, spominje kako je, kad je kao srednjoškolac stigao u posjet Zagorki, na zidovima njezina stana vidio portrete junaka njezinih romana koje je naslikao Maurović. A koliko se on prilagodio Zagorki? Moguće je čak i da je Zagorka svoje romane počela gledati kroz njegove ilustracije. Moguće da ih je nakon nekog vremena počela pisati pod utjecajem vizualnih formi njegovih ilustracija. Jer ipak je on bio umjetnik koji je prvi oblikovao vizualnu komponentu njezinih djela. „Grička vještica“ je kasnije još jednom adaptirana u stripu, objavljivana je u školskom časopisu Modra lasta, ali je ova adaptacija ipak ostala najvažnija. Urezala se u sjećanje ljudi kao djelo koje je likovno i vizualno definiralo svijet „Gričke vještice“.

U stripu „Grička vještica“ spojila su se dva nekad omalovažavana djela. S jedne strane, Zagorkinim romanima se prigovaralo da su ‘literatura za kravarice’ i ‘šund-literaruta čiji je cilj pokvariti mladež’, jer pripada žanru pustolovno-romantične proze. S druge strane, strip se također smatrao trivijalnom zabavom i šundom. Koliko je prema vašem mišljenju uspio spoj Zagorkine proze i stripa?

Mislim da je uspio prilično dobro. Također, i da je ostario dosta dobro, jer strip čitateljima i danas može biti zanimljiv jednako kao i u ono vrijeme. Na kraju krajeva, on je i tada već bio popularan, a popularnost je stekao najprije kroz Večernji list. Radeći na prikupljanju materijala za ovo izdanje razgovarao sam s mnogo ljudi, od kojih su mi neki rekli da se njihovi roditelji stripa jako dobro sjećaju iz svojih djetinjstava i mladosti. Kasnije je objavljen u reprintu Likosa, odnosno Epohe, u 14 nastavaka kroz ediciju Strip Strip, koji su naknadno opet bili spojeni u jedno izdanje. Ono se prodavalo zasebno, a čak je najavljivan i nastavak, odnosno drugi dio „Gričke vještice“. Nedavno je objavljeno njezino sarajevsko izdanje u nakladi kuće Više od stripa. Tada mi je jedan kolega koji radi u knjižnici pričao kako je jedna starija gospođa željela posuditi to izdanje, jer ga je čitala kad je bila mlađa i bilo joj je izvrsno. Mnogi mi ljudi znaju to reći, a ja ih tada pitam jesu li sigurni, jer prvo izdanje je tiskano od 1960. do 1963. godine. Na to se malo pokolebaju, pa odgovore da ga možda i nisu čitali, ali su svakako kod kuće imali komplet, ili uvezan ili u nastavcima Strip Stripa. To je tada bilo vrlo rado čitano, išlo je od ruke do ruke, i ljudi se znaju prevariti. Maurovićev crtež uvijek ima ekspresivnu notu, i dosta je dramatičan, jer je on u svim svojim djelima znao pogoditi trenutak najveće drame. Zbog toga, kad se pogledaju njegovi crteži, oni utječu na ljude. Jednostavno ih ne mogu ne dotaknuti. Maurović je imao dar za savršeno pogađanje najdramatičnijih scena i za njihovo dočaravanje u nekoliko poteza. Ali možda je to nešto što je u suglasju s našim osobnim senzibilitetima, da nas posebno dirne kad recimo u crtežima prepoznamo neke lokalne vizure, nešto što nam je uvijek drago vidjeti.

Strip je u nastavcima izvorno objavljivan 1962. i 1963. godine. Smjesta je postao izuzetno čitan i ubrzo je stekao kultni status. Kako je ostario, odnosno koliko je zanimljiv i intrigantan u današnjem vremenu?

Strip je dobro ostario. Čak sam čuo komentare da je Maurovićev crtež već u ono doba bio dijelom arhaičan, jer tad se već crtalo modernije. Usprkos tome, čitatelji su i danas fascinirani. Osobito s ovim novim izdanjem, koje je napravljeno prema originalnim crtežima. Zadivljeni su kako to sve izgleda. Strip je svakako čitljiv, može biti zanimljiv današnjim čitateljima. Ali ono što mi se čini posebno zanimljivim kod „Gričke vještice“ jest tema koja je danas vrlo aktualna, a to je tema ženskih prava i srodnih pitanja. Kao što smo rekli, strip je nekad bio smatran šundom, a ta je etiketa lijepljena i Zagorkinim djelima. Tako da se i ovim izdanjem ispravlja ta nepravda. Postoji priča o tome kako je strip nastao. Njegovo objavljivanje u Večernjem listu naglo je prekinuto, a Maurović je u jednom kasnijem intervjuu rekao da je to bila politička odluka, jer se smatralo da je strip malograđanski. Problema je imala i sama Zagorka, jer su čitatelji njezinih romana smatrali da su to sve izmišljotine, da se ništa takvog nikad nije dogodilo. Iz današnje perspektive imam osjećaj kao da ta priča o spaljivanju vještica u 18. stoljeću svako malo ponovo oživi, da se opet ‘zavrti’ kako se nikad ne bi zaboravila. Kao da je čitava priča sa Zagorkom, pa onda i ovim stripom, samo jedna epizoda u stalnom održavanju sjećanja na događaje iz onog vremena. A u ubrzanom i ‘suludom’ svijetu u kojem živimo ljudi vole čitati takve stvari.

Razgovarao Josip Grozdanić

Nastavak razgovora s Goranom Duplančićem o stripu „Grička vještica“ uskoro potražite na ovim stranicama.