Prvi dio razgovora s autorom stripova, ilustratorom i dizajnerom Ninoslavom Kuncom, autorom antologije „Novi kvadrat – 40 godina poslije“
Prvi dio razgovora s autorom stripova, ilustratorom i dizajnerom Ninoslavom Kuncom, autorom antologije „Novi kvadrat – 40 godina poslije““
Kad se govori o kultnom umjetničkom pokretu Novi kvadrat, koji je u drugoj polovici 70-ih godina prošlog stoljeća utemeljen u podjednako kultnom omladinskom tjedniku Polet, ime koje je nezaobilazno je ono Ninoslava Kunca. Novi kvadrat je nastao kao dominantno strip-pokret čiju su jezgru dominantno činili pripadnici tzv. ‘treće generacije’ hrvatskih strip-autora. Krešimir Zimonić, Mirko Ilić, Igor Kordej i Emir Mešić, kojima su se kasnije priključili Radovan Devlić, Joško Marušić, Krešimir Skozret, Ninoslav Kunc, Nikola Kostadinović i Ivan Puljak. Novi kvadrat nastao je kao odgovor tada novih strip-autora na nove tendencije u europskom stripu, osobito francusko-belgijskom i talijanskom, a značajan je i po tome što su se kroz djelovanje njegovih članova u domaćim okvirima afirmirali naglašeno autorski strip i nove izvedbene poetike, baš kao i grafička inovativnost te osebujne nove estetike. Kao jedan od članova Novog kvadrata, Ninoslav Kunc se i za vrijeme djelovanja skupine i kasnije afirmirao kao ugledan strip-autor, ilustrator i dizajner koji je priredio antologiju „Novi kvadrat – 40 godina poslije“, objavljenu u studenom 2020. godine. S njim razgovaramo ponajviše upravo o Novom kvadratu kao prijelomnoj točki modernog hrvatskog stripa.
Neposredan povod ovom razgovoru je antologija „Novi kvadrat – 40 godina poslije”, koja je objavljena u studenom 2020. godine, a koju ste vi potpisali kao urednik. Novom kvadratu odavno pripada kultno mjesto u povijesti hrvatskog stripa, vi ste jedan od članova te glasovite umjetničke skupine, pa što vas je nagnalo da nakon četiri desetljeća priredite antologiju o njoj? Osim pretpostavljam autobiografskih razloga.
Prije same monografije objavljeno je nekoliko knjiga koje sam uredio i ilustrirao, budući da se osim stripom bavim i ilustracijom, pa sam imao neke projekte u kojima sam kombinirao jedno i drugo. U razdoblju u kojem sam radio na tim knjigama došao sam na ideju da bi bilo zgodno objaviti i vlastite monografije. Najprije onu koja je bila posvećena mom radu na stripu („Najzabavnije kuncutarije“ iz 2015., op J. G.), dakle neki presjek mog stvaralaštva, a objavio ju je zagrebački Strip forum Mladena Novakovića. To je ukusno napravljena debela knjiga u kojoj sam ‘pročešljao’ gomilu svojih radova iz područja stripa, a nakon nje objavljene su još dvije moje monografije. Druga je bila posvećena ilustraciji („Cjeloživotna ilustratorska avantura“, ULUPUH, 2017., op. J. G. ), u njoj sam odvojio ilustratorski dio mog rada od stripovskog, a treća je bila ponovo posvećena stripu. U njoj („Kunc: U sjeni autorskog izričaja poznatog novokvadratovca“, 2018.), opet u izdanju ULUPUH-a, objavljeni su moji radovi koji iz nekog razloga nisu bili uvršteni u prvu knjigu, pa su mi recimo kolege rekle da im je sve to super, ali da im fale određeni stripovi. Tako da sam još malo sredio i uredio neke stripove, jer nisu bili dovoljno kvalitetni, budući da nisam imao originale, i tako. Uglavnom, nakon te tri samostalne knjige, odnosno monografije, zaključio sam da bi bilo zgodno objaviti i antologiju grupe Novi kvadrat.
Antologiju ste pripremali čitavo desetljeće, i rad na njoj morao je biti prilično zahtijevan. Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili pripremajući antologiju? Je li bilo problema u pribavljanju svih željenih materijala, i s obzirom na to da dvojica autora, Radovan Domagoj Devlić i Emir Mešić, više nisu živi?
Dok sam radio na vlastitim knjigama, vidio sam da sam dosta stripova napravio u suradnji s ostalim novokvadratovcima. Počeo sam polako prikupljati materijal, filtrirati ga i slagati u neke mape, prikupio sam i neke tekstove, ali sam tada pomislio ‘pa dobro, možda jednog dana nešto i bude od toga, kad uspijem sve pregledati i ‘prežvakati”. Računao sam da bi moglo sazrjeti vrijeme da se objavi takva opsežna knjiga. Naime, što se tiče grupe Novi kvadrat, objavljeno je jako malo projekata, odnosno knjiga posvećenih njoj. Jedan zbornik radova objavljen je davne 1980. godine, bio je to poseban broj časopisa Pitanja, i to je bilo manje-više sve ozbiljno što je objavljeno o Novom kvadratu. Dodatno me motivirala činjenica što se u mnogim enciklopedijama uopće ne spominje pojam Novi kvadrat, toliko da čak i u likovnim enciklopedijama ne možete pronaći ništa. To me zasmetalo, jer ipak se radi o prilično poznatoj grupi koja je postigla ogroman uspjeh, i u vlastitoj državi i u inozemstvu. Bilo nas je deset članova, osvojili smo mnogo nagrada na prestižnim festivalima, kao i priznanja u kulturi, medalja… Pa sam zaključio da bi takve nedostatke bilo zgodno ispraviti, tako da se konačno objavi nešto suvislo. I to, kako sam u šali znao reći, dok me pamet još koliko-toliko služi …(smijeh)… da sve uspijem napraviti dok znam o čemu se radi. U krajnjoj liniji, puno tog materijala sam morao velikom lopatom prebacivati dok sam radio svoje knjige, pa mi je bilo utoliko lakše, jer sam se stalno susretao s radovima svojih kolega. I konačni motiv za objavljivanje antologije bila je činjenica da se 2020. navršilo 40 godina otkad je grupa prestala s radom. Iako ne znamo točno kad je grupa počela djelovati, budući da nema nekog točnog datuma, pa tako ni početak ni kraj nisu vezani za poznate datume, otprilike se sve zna prema onom što je objavljivano u Poletu i drugim časopisima.
Novi kvadrat je službeno postojao i djelovao od 1976. do 1979. godine, a tijekom sad već više od četiri desetljeća o njemu su napisani brojni tekstovi, i ambiciozniji, i studiozniji, i fenomenološki usmjereniji. No priređivanja antologije naposljetku ste se prihvatili vi, kao jedan od članova Novog kvadrata. Kako je tekao sam proces nastanka antologije?
Sve je počelo 1977. u Poletu, a računam da je 1980. bila zadnja godina kad je pokret službeno djelovao. A završilo je izložbom u Mariboru, za koju je izdan katalog, i tada smo posljednji put bili predstavljeni kao grupa. Dakle, 40 godina od prestanka rada Novog kvadrata bio je lijepi, okrugli broj, a ja sam se uvalio u prilično veliki posao. Naime, uvijek je najteže pronaći izdavača, odnosno nakladnika, i nekakva sredstva da se jedno takvo deblje izdanje priredi. Budući da sam član strukovne udruge ULUPUH, oni svake godine raspisuju natječaje za izdavačke projekte, pa sam odlučio projekt kandidirati na natječaju. Prošao je na Umjetničkom savjetu, nakon čega je ULUPUH sredstva tražio i od Ministarstva kulture i od Grada Zagreba. Dobili smo financijsku potporu, ali ne dovoljnu da bi se napravila knjiga u opsegu koji sam bio zamislio. Budući da sam godinama prikupljao materijal, knjiga je narasla na otprilike 700 stranica, što je priličan opseg. Naravno da novac kojim smo raspolagali to ne bio mogao pokriti, pa sam uložio i dosta vlastitih sredstava. Da bih prikupio što više materijala kupovao sam razne časopise i knjige mojih kolega, a najveća stavka među izdacima na kraju je bio tisak, kao i uvijek. S obzirom da se jednostavno nije moglo napraviti knjigu od 700 stranica, nije bilo druge nego napraviti izdanje koje sam u šali nazvao ‘džepnim’. Tako je naposljetku objavljena antologija od 220 stranica. Nisam znao što je teže, proširivati materijal ili ga sažimati. Na kraju sam odlučio da knjiga bude sastavljena od dva dijela. U prvom su radovi koji su nastali kad je grupa djelovala, dakle tijekom četiri godine, a u drugom su svih deset članova pokreta predstavljeni kroz samostalne karijere. Dakle, svakome je posvećeno njegovo poglavlje, a mislim da je takva koncepcija u konačnici uspjela. Svaki član je predstavljen s najboljim ili najprimjerenijim radovima, a dodatno sam izabrao radove u kojima su članovi grupe kasnije međusobno surađivali. Jer, iako kao skupina formalno više nismo postojali, i dalje smo se međusobno družili. Također smo surađivali na stripu i na nekim drugim stvarima koje su vrlo zanimljive. Primjerice, Igor Kordej je u Americi za kuću Marvel ili DC, nisam sasvim siguran, napravio strip u kojem je Mirko Ilić glavni lik, a pojavljuje se i Franjo Martin Fuis. Tako da mi je to bilo zanimljivo. Kao i to da je za američkog izdavača napravio strip u kojem se pojavljuje Radovan Domagoj Devlić, koji jaše na devi… (smijeh)… Sve to bilo mi je vrlo zgodno. Grupa, dakle, više ne postoji, ali suradnja među članovima i dalje funkcionira na različite načine.
Čitatelje kroz antologiju vodi vaš zacijelo najpoznatiji strip-junak, ili je bolje reći antijunak Sjena, ujedno i jedan od prvih stripova kreiranih u okrilju Novog kvadrata – konkretno epizoda „Postanak”. Kako je nastala Sjena, i čime ste se vodili u kreiranju ovog stripa?
Sjena možda jest moj najpoznatiji strip-junak. Međutim, mnogi ne znaju da je taj lik, odnosno strip, nastao prije pojave Novog kvadrata. Budući da sam još u srednjoj školi crtao stripove, ilustracije i druge stvari, dobio sam priliku u školskom časopisu objaviti neke svoje rane stripove. Moje kolege su išle u Školu primijenjene umjetnosti, tadašnji ŠPU a danas ŠPUD, gdje je interes za strip naravno bio puno veći. Ja sam u početku bio malo izdvojen iz te grupe, da tako kažem, ali kad smo se kasnije svi upoznali, pronašli smo zajedničke afinitete prema stripu i još nekim stvarima. Strip „Sjena“ sam prilagodio za časopis Polet jer mi je bio naručen od Belaja i Grbića (Željko Belaj i Mladen Grbić, op. J. G.), koji su stvorili nulti broj časopisa. Dakle, svojevrsni prototip kasnijeg časopisa na temelju kojeg su onda tražili sredstva i nastojali ostvariti projekt koji će, kad jednom krene, biti prihvatljiv i mladima i svima ostalima. Od samog početka strip im je bio vrlo zanimljiv, tako da je na posljednjoj stranici već tog nultog broja bila objavljena „Sjena“, preko čitave stranice. Tako da sam ja eto igrom slučaja praktički bio prvi autor među novokvadratovcima koji je u Poletu objavio svoj strip. Od prvog broja časopisa glavni urednik postao je Pero Kvesić, koji je nakon povratka iz Amerike imao priličan afinitet prema stripu, toliki da je čak i sam radio neke stripove. Njemu se „Sjena“ jako svidjela, te se strip, nakon što sam počeo surađivati s Poletom, redovito pojavljivao u listu.
Skupina Novi kvadrat djelovala je dakle u okrilju tadašnjeg kultnog omladinskog tjednika Polet. Kad se danas osvrnete na Novi kvadrat, i s obzirom i na ondašnji društveno-politički kontekst i s obzirom na protok vremena, kakvim ga vidite?
Mislim da je to bilo lijepo vrijeme u kojem su mladi generalno dobili priliku da ostvare neke svoje nove ideje i ambicije. To se vidjelo i u glazbi, i u stripu, i u literaturi… fotografija je tada također doživjela veliki uzlet. Jednostavno su se okolnosti poklopile tako da je ime grupe Novi kvadrat slično pojmu Novi val, kojim nazivamo uzlet bendova koji su tada postajali sve kvalitetniji i popularniji, dakle Prljavo kazalište, Azra, Film itd.. Kad sam kasnije pregledavao tekstove i pripremao ih, naravno u malo sažetijim oblicima jer ih u integralnim duljinama nisam sve mogao objaviti u antologiji, naletio sam na recenziju Novog kvadrata koju je napisao jedan od urednika Poleta. Zapisao je da je ‘Novi kvadrat bio Novi val prije Novog vala’, dakle da smo se mi stripaši nekako u isto doba kao i glazbenici, fotografi i ostali umjetnici, konceptualni, ovi, oni… svi smo se našli na velikom valu entuzijazma i kreativnosti.
Bilo je jako bitno i to što smo imali podršku tadašnjih političkih struktura, što je bilo posebno zanimljivo s obzirom da je strip dosta dugo smatran šundom, nečim manje vrijednim. Uvijek je bio marginaliziran, a sad je odjednom počeo ulaziti u nekakav mainstream, u srednju struju medijske pozornosti. Samim tim privukao je pozornost novinara i urednika u drugim medijima, počelo se više pisati o stripu, Vera Horvat Pintarić je o njemu govorila vrlo pozitivno. I danas je glasovita njezina izjava ‘dosta je štafelajnog snobizma’, kojom je neke ljude dodatno potaknula da se počnu baviti stripom. To je u jednom intervjuu izjavio i Radovan Devlić. Dakle, strip je dobio sjajnu podršku s manje-više svih strana.
Razgovarao Josip Grozdanić
Nastavak razgovora s Ninoslavom Kuncom uskoro potražite na ovim stranicama.